Proizvodnja duvana na prostoru Semberije i Posavine je tradicionalna decenijama unazad. Ova proizvodnja posebno je značajna jer se organizuje na lošijim zemljištima, najčešće bez mogućnosti navodnjavanja, tako da omogućava da se takve površine iskoriste na optimalan način imajući u vidu da one ne bi bile pogodne za rentabilnu proizvodnju drugih kultura.
Danas je Duvan a.d. Bijeljina jedino preostalo privredno drustvo u Republici Srpskoj koje se bavi organizacijom proizvodnje, otkupom i preradom duvana, zahvaljujući čemu se ova proizvodnja održava i danas.
Na sastanku koji je danas održan u „Semberskom salašu“ u Bijeljini, okupilo se oko stotinu proizvođača duvana iz Semberije i Posavine gdje su sa predstavnicima Duvan a.d. dogovoreni uslovi proizvodnje duvana.
Čedo Gotovčević, direktor a.d. Duvan, naveo je da ove godine planiraju oko dvije stotine hektara ugovorene proizvodnje na području Semberije i Posavine. Problem sa kojima se susreću proizvođači jeste nedostatak radne snage.
“Mi ćemo i ove godine proizvođačima ponuditi neke uslove. Išli smo sa nekim povećanjem cijena da pokušamo pratiti porast cijena repromaterijala da bi ovu proizvodnju koliko učinili rentabilnom. Međutim, imamo i drugih poteškoća koje mi ne možemo riješiti, a to je radna snaga, odnosno, nedostatak radne snage. Nadam se nekom malom povećanju u proizvodnji u odnosu na prošlu godinu, a i nešto malo većem u prinosu”, kaže Gotovčević.
On je takođe istakao da je prethodna godina bila izuzetno loša, jedna od lošijih godina u pogledu prinosa i kvaliteta. Prethodne, 2024.godine otkupili su oko 250 tona duvana.
Kako kaže Gotovčević, količina je zadovaljavajuća, ali veći problem je kvalitet.
“Moramo raditi na poboljšanju kvaliteta, malo je teža kod nas ta proizvodnja, pogotovo u ovom dijelu Semberije, gdje nemamo navodnjavanje. Svaka suša, svaka visoka temperatura znatno uništava kvalitet”, kaže Gotovčević.
Svetozar Mihajlović, predstavnik a.d. Duvana istakao je da je cilj sastanka razmjena mišljenja i iskustava iz prošle godine, kao i razgovor o uslovima za proizvodnju duvana u tekućoj godini. Ove godine, iz a.d. Duvan predložili su povećanje cijena od 10% u odnosu na prošlu godinu.
“Sa naše strane mi smo predložili povećanje cijena od 10% odnosu na prošlu godinu. Očekujemo da neka prosječna cijena za ukupnu količinu bude negdje sa podsticajima oko 7 maraka. Oni koji su u PDV-u, kad dodamo i podsticaje, imali bi cijenu negdje preko 8 maraka, što je na neki način zadovoljajuće. Naravno da problemi koje proizvođači imaju, a to se prije svega odnosi na radnu snagu nedostatak radne snage, poskupljale su dnevnice, to je sve evidentno i to otežava na neki način njihov položaj i bavljenje ovom proizvodnjom.Takođe, očekujemo i povećanje proizvodnje u ovoj godini i povećanje broja proizvođača. Neki proizvođači se vraćaju u ovu proizvodnju a imamo i par njih koji su iskazali želju da uđu po prvi put u ovu proizvodnju”, kaže Mihajlović.
Kada je riječ plasmanu prošlogodišnje proizvodnje, ona još uvijek nije u kompletu prodata, za razliku od ranijih godina.
“Desilo se na međunarodnom tržištu da su cijene pale zbog uvoza duvana iz Azije u evropske zemlje gdje mi izvozimo. Poznato je da mi nemamo nijedne domaće fabrike, tako da je ukupna naša proizvodnja 100% izvozna.
Radenko Jeftić iz Srednje Čađavice, bavi se proizvodnjom duvana već 35 godina, a proizvodi duvan na šest hektara. Kako kaže, ranije je bilo dosta kriznih godina.
“Sada je malo bolje. Cijene su skočile u duvanu, nije toliko loše kako je bilo. Kada je riječ o radnoj snazi, malo je teže naći mušku radnu snagu, ali ima žena koje rade, za par sati se nabere duvan”, kaže Jeftić.
Kada se govori o rentabilnosti, Jeftić navodi da je duvan na području Čađavice ipak najisplativiji, zbog lošeg kvaliteta zemlje i nedostatka navodnjavanja.
“Imamo dobru podršku od firme, podrže nas za repromaterijal i u svemu, to je velika prednost”, kaže Jeftić.
Ljubomir Stevanović iz Batkuše bavi se proizvodnjom duvana preko tri decenije i obrađuje oko dva hektara zemlje. Stevanović je pohvalio preduzeće a.d. Duvan koje im svake godine obezbjedi repromaterijal na vrijeme.
“Uvijek nas na vrijeme isplate. Cijene su malo niže, ali šta je tu je. Problemi su radnici, nemamo radnika. Najskuplji su ustvari sada radnici. Takođe, mi moramo da navodnjavamo obavezno, jer bez navodnjavanja ne bi nas nigdje ni bilo. Sve to utiče na dobre prinose koje mi postignemo i u sušnim godinama”, kaže Stevanović.
Prošlogodišnji prinos bio je negdje do 200 kg sa navodnjavanjem, ali su proizvođači opet zadovoljni, s obzirom da je prošle godine Posavinu i Semberiju pogodila nezapamćena suša.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com