Većina stanovnika Bijeljine nema svijest koliko je vazduh u našem gradu zagađen tokom zimskih mjeseci, niti o tome šta su štetne PM2.5 čestice koje svakodnevno udišemo, a koje bez problema prodiru u naše tijelo i krvotok, te ostavljaju trajne posljedice po zdravlje ljudi, kaže za portal „Dešavanja u Bijeljini“ dugogodišnja ekološka aktivistkinja Helena Stojić.
Stojićeva navodi da čestice PM2.5 nastaju sagorijevanjem fosilnih goriva i da, između ostalog, izazivaju teške plućne bolesti, a da su karakteristične po tome što su izuzetno malog presjeka, svega 3% veličine ljudske dlake.
– Prilikom loženja u individualnim ložištima i Toplani, kada koristimo ugalj, u vazduh se ispušta ogromna količina čestica PM2.5 koje su izuzetno male i koje prilikom udisanja dospijevaju u naš organizam. Te čestice su toliko male da prodiru u krvotok, talože se u našim krvnim sudovima, ulaze u mozak, pluća, te ne postoji dio našeg tijela koji je zaštićen od PM2.5 čestica. One ostaju u našem organizmu, a usljed dugogodišnjeg i dugotrajnog izlaganja, čovjek stiče razne bolesti koje postaju hronične – ističe Stojićeva.
Prema njenim riječima, preporuka Svjetske zdravstvene organizacije je da dnevna količina PM2.5 čestica u vazduhu ne bude veća od 15 mikrograma, dok mjerenja u Bijeljini pokazuju da je njihova prisutnost deset i više puta veća.
– Mjerili smo, na primjer, prisutnost od 261 mikrogram po satu, u odnosu na preporučenih 15. Evo, dok sada vodimo razgovor u jutarnjim časovima, u Atinskoj ulici u centru grada PM2.5 čestice su prisutne u vazduhu u iznosu od 154 mikrograma, što znači, deset puta više od preporučenog. Pitala sam nedavno jednog pedijatra i pulmologa da li imamo zvanične podatke koliko djece u Bijeljini ima astmu i bronhitis? Nisam mogla da dobijem zvaničan odgovor, ali taj broj je, nažalost, veliki i iz godine u godinu sve veći – priča za Dešavanja u Bijeljini Stojićeva.
Kako kaže, na veb-sajtu Gradske uprave može se pročitati nivo zagađenosti vazduha, ali za prethodni dan, od čega građani nemaju konkretnu korist.
– Na taj način dobijamo informacije o nečemu „što je bilo juče“. Međutim, događalo se da u pojedine dane, kada smo znali da je zagađenost ogromna i da treba savjetovati ljude da ne izlaze iz kuća, zvaničnog izvještaja nije bilo jer se, recimo, pokvario uređaj za mjerenje. Na svu sreću, danas su ljudima dostupne aplikacije na mobilnim uređajima koje skupljaju informacije sa stanica za mjerenje kvaliteta vazduha. Građani i sami učestvuju u postavljanju mjernih stanica na svoje balkone, u dvorišta, i doprinose većoj informisanosti – naglašava Stojićeva.
Ona navodi da su stanovnici Bijeljine, tokom šest mjeseci u toku godine, kontinuirano izloženi česticama PM2.5, takozvanom „nevidljivom ubici“, a da se godišnje u BiH bilježi 3.300 preuranjenih smrti povezanih sa navedenim zagađujućim česticama.
– Ljudi su posljednjih godina počeli malo više da pričaju o ovom problemu, da bude svijest i kod drugih, ali nedovoljno. Moramo razmišljati na duže staze, sa uglja kao energenta prelaziti na toplotne pumpe i termalnu vodu na kojoj Semberija leži, zatim saditi što više drveća, postaviti displeje na javnim mjestima koji će obavještavati građane o trenutnom kvalitetu vazduha. Način gradnje novih zgrada u Bijeljini je katastrofalan, nema prostora između objekata, vazduh ne može da cirkuliše i stvara se vakuum u kojem vazduh stoji. Dobar primjer u Republici Srpskoj je Istočno Sarajevo, gdje postoje drvoredi, široke ulice, razmaci između zgrada, određena visina zgrada, i ne treba mnogo mudrovanja da i mi prihvatimo takav model, ili da samo pogledamo kako se nekada radilo – dodaje Stojićeva.
Helena Stojić, koja je i član Planinarsko-ekološkog društva „Majevica“, apeluje da je u Bijeljini potrebno organizovati još mnogo edukacija o zagađenosti vazduha i načinima na koji se negativna situacija može promijeniti nabolje.
– Kao volonterka i koordinatorka projekta „Let s do it“ za BiH, u okviru kojeg imamo svjetske akcije čišćenja i sadnje drveća, mogu ponosno da kažem da smo do sada zasadili 140 stabala u našem gradu i da planiramo da nastavimo. Sugerisala bih svakome ko ima uticaj i mogućnost da posadi novo drveće, to i učini jer čini mi se da zaboravljamo da je Zemlja jedina planeta na kojoj je život moguć i da drugu nemamo – kaže Stojićeva.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com