Sve je krenulo u 2016. godini, kada sam počeo prikupljati pomoć za svoga očuha Slavka. Trebalo je prikupiti oko 10.000 eura za komplikovanu operaciju s matičnim ćelijama. Nažalost, operacija nije uspjela. Međutim, to me nije pokolebalo, priča za „Semberske novine“ Trajan Janković, poznati bijeljinski humanitarac koji već devet godina vraća osmijeh na lice i unosi radost u srca ljudi kojima je pomoć prijeko potrebna.
Trajan kaže da je sa svojim drugarima na početku prikupljao po deset do dvadeset KM i tim novcem je kupovao hranu koju je nosio najugroženijim porodicama.
„U vrijeme korone moja supruga i ja smo željeli da podijelimo pedesetak paketića djeci iz siromašnih porodica. Objavio sam tu priču na fejsbuku i nagovijestio da bi Djed Mraz želio da podijeli paketiće siromašnoj djeci. Nisam imao tada ni spisak djece kojoj bismo paketiće podijelili. Ljudi su počeli da se javljaju i mi smo krajem te 2020. godine podijelili ukupno 317 novogodišnjih paketića. Tada smo nabavili odijelo za Djeda Mraza, a bradu za Djeda Mraza smo posudili od Pozorištanca „Maslačak“. Kasnije smo nabavili originalno odijelo za Djeda Mraza. Nakon te akcije javio nam se čovjek kojem je isključena struja, a živi sa troje djece. Prikupili smo novac i izmirili njegov dug. Akcije su se ređale jedna za drugom i mi u međuvremenu osnivamo Udruženje „Humani čovjek“. Akcija „Humani Deda Mraz“ je naš zaštitni znak, simbol svih naših akcija. Već naredne godine podijelili smo 526 novogodišnjih paketića. Spisak nam je obezbijedio sveštenik Velislav Mišura, koji vodi Udruženje „Radost“.
Janković kaže da se iz godine u godinu javlja sve više humanih ljudi i porodica koje žele da pomognu oko nabavke paketića za siromašnu djecu.
„U prošloj godini smo za dvije stotine djece s autizmom u Lukavcu podijeli paketiće. Nadam se da ćemo to ponovo organizovati. Ispred svake naše akcije navodi se pridjev „humani“, da li je to „Humani Deda Mraz“, „Humani Vaskrs“, „Humani školski pribor“. Udruženje smo formirali moja supruga Zorana, Miroslav Vujanović, član Gorske službe spasavanja i ja. Što se tiče mog humanitarnog rada, sve je to krenulo nekako spontano, samo od sebe. Rođen sam bez oca. Majka je bila u drugom stanju kada je otac poginuo u saobraćajnoj nesreći. I on se zvao Trajan, tako da sam po njemu dobio ime. Moj otac je s Kosova i Metohije, iz Gnjilana. Nisam ga, praktično, ni upamtio i znam ga samo sa fotografija“.
Trajan Janković, humanista, kaže da mu svaki osmijeh i radost koju vidi na dječijem licu pričinjava sreću i zadovoljstvo.
„Humanitarne akcije treba da vodi neko ko je preživio teške trenutke u životu. Odrastao sam bez oca. Moji drugari viču: „Tata, tata“, a ja oca nisam ni upoznao. Majka i baka su mi o njemu pričale. Živio sam jedno šest godina s majkom u Ljubinju, tako da sam i za to područje organizovao humanitarnu akciju. U svim tim akcijama dajem se maksimalno, insistiram da se svaka akcija dovede do kraja. Nedavno smo bili u Jablanici i za to područje smo, uz pomoć dobrih ljudi, u roku od sedam dana prikupili 10.000 KM. Neki zlonamjerni ljudi kažu kako ništa sam nisam dao. Koliko mogu, zajedno sa svojom porodicom, dajem i lično. Smatram da imam uz sebe pravu „armiju“ humanih ljudi koji su uvijek spremni da pomognu. Većina ljudi u ovakvim akcijama želi da ostane anonimna. Za svaku doniranu marku treba se zahvaliti i svakoga treba ispoštovati. Na taj način se širi mreža humanih ljudi. Mi smo na godišnjicu osnivanja Udruženja „Humani čovjek“ podijelili 94 zahvalnice ljudima koji pomažu“.
Trajan podsjeća da je na Gradskom trgu organizovao Humanitarni bazar i da je tada prikupio 5.000 KM za Stefana Vićanovića, dječaka sa poteškoćama u razvoju.
„Za Stefana smo ukupno prikupili 8.750 KM. Istovremeno smo organizovali akciju za nabavku invalidskih kolica Nikolini Jović. Prikupljeno je 8.370 KM. Organizovali smo akciju prikupljanja pomoći za Gorana Majstorovića, osobu sa invaliditetom. Platili smo mu račune za struju, nabavili određenu količinu hrane. Za ženu iz Zenice, koja boluje od karcinoma, obezbijedili smo lijekove za narednih pet mjeseci. Almedina iz Njemačke obezbijedila je lijekove za ženu u Bijeljini koja je imala transplantaciju bubrega. Devet godina traje ova moja i ne samo moja aktivnost na polju humanosti. Već pet godina smo aktivni na društvenim mrežama i to nam puno pomaže prilikom prikupljanja pomoći. Trudimo se da budemo maksimalno aktivni, a ljudi to na ovaj način lakše prepoznaju. Praktično, mi smo građanima dostupni dvadeset i četiri sata, ukoliko im treba neka pomoć. Imamo aktivne darodavce u inostranstvu. Pomažu nam puno i roditelji našeg fudbalera Dejana Joveljića. Velika su podrška našem udruženju“, kaže Trajan Janković, ističući da Udruženje „Humani čovjek“ vodi evidenciju o svakoj akciji. Knjigovodstvo im vodi knjigovodstvena agencija advokata Miloša Stevanovića i za tu uslugu ništa ne naplaćuju.
„Sve mora biti javno i transparentno. Mi smo odlučili da u ovogodišnjoj akciji prikupimo oko 1.500 paketića za djecu. Namjeravamo da te paketiće podijelimo uz pomoć brojnih udruženja, a posjetićemo i jedan od gradova koji nam je bliži, možda Ugljevik. Sinoć su nam došle dvije djevojčice i donijele dva paketića za siromašnu djecu. To je gest koji puno govori i o njihovim roditeljima, jer ih vaspitavaju da budu dobri ljudi“, kaže Trajan, napominjući da postoje planovi da se ogranci, odnosno podružnice ovog udruženja formiraju u Ugljeviku i Zvorniku.
Trajan trenutno radi u jednoj piceriji, supruga u kladionici. On kaže da nikada ne bi otišao s ovih prostora, jer se ovdje najljepše živi.
„Ponekad ima više troškova u nekom mjesecu, ali, može se i ovdje živjeti dobro, ukoliko rasporedite svoje prihode. Tako učimo i svoju djecu“, kaže Trajan Janković, bijeljinski humanitarac koji je do sada sa udruženjem koje je osnovao i sa ljudima dobre volje prikupio više od 300.000 KM i taj novac je otišao u ruke onih kojima je najpotrebniji.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: semberija.info