Poziv prosvjetnog radnika biraju osobe spremne da nesebično daju sebe u radu sa učenicima, vjerujući u značaj vaspitanja i obrazovanja mladih’’, ovim riječima započinje svoju priču za ,,Semberske novine’’ Dragan Maksimović, nastavnik tehničkog obrazovanja i profesor razredne nastave, koji punih četrdeset godina radi u Osnovnoj školi ,,Sveti Sava“ u Crnjelovu.
-Kroz svoj rad prošao sam sve. Prvo sam radio devet godina na radnom mjestu nastavnik tehničkog obrazovanja, zatim sam bio direktor škole dvadeset jednu godinu i na kraju zadnjih deset godina radim na radnom mjestu nastavnik razredne nastave – učitelj. Prisjećam se 80-ih godina kada sam, kao mladi nastavnik, radio u odjeljenjima predmetne nastave sa 35 i više đaka, a sada radim sa sedam učenika, u trećem razredu. Od aprila 1993. godine imenovan sam za direktora škole gdje sam ostao do kraja juna 2014. godine, u pet mandata’’, podsjeća Maksimović, uz napomenu da je mnogo toga za vrijeme njegovog ,,direktorovanja“ urađeno u školi.
To je, kako kaže, potvrdila i Skupština opštine Bijeljina 2000. godine kada je povodom opštinske slave – Sveti Pantelejmon za postignute rezultate nagradila školu Srebrnom medaljom ,,Filip Višnjić“.
-Poslije toga radim na radnom mjestu nastavnika razredne nastave, gdje radim i danas, u trećem razredu sa sedam učenika. Usavršavao sam svoja znanja i primjenjivao ih u radu. Generacije mojih đaka su sigurno koračale, usvajajući nova znanja na putu svog životnog uspjeha. Narednih dana biću i prosvjetni radnik koji najduže radi u školi u Crnjelovu, u njenoj 149 godina bogatoj i dugoj istoriji postojanja. Takođe, povodom Svetog Pantelejmona nagrađen sam i lično Srebrnom medaljom ,,Filip Višnjić“ za postignute rezultate u vaspitanju i obrazovanju’’, govori za ,,Semberske novine’’ Dragan Maksimović, tvrdeći da je četrdeset godina u školstvu ,,proletjelo za tren’’.
-Kako i ne bi kad sam cijeli radni vijek imao priliku svakodnevno da se družim sa djecom, a od njih niko nije veseliji, ni bezbrižniji, ni bezazleniji. Doduše, nije ih lako izvoditi na pravi put, pogotovo sada, ali jeste lijepo. Meni je zadovoljstvo što su moji đaci pronašli svoj put i shvatili da bez obrazovanja nema budućnosti. Mnogi od njih su postali prepoznatljivi široj društvenoj zajednici, u našem gradu i šire. Raduje me što je dvadesetak mojih đaka završilo fakultete prosvjetnog smjera i sada rade u osnovnim i srednjim školama. Čak, deset mojih đaka radi sa mnom. U radu sam prihvatao novine u vaspitanju i obrazovanju i radovao se uspjehu svakog učenika. Smatram da radim društveno odgovoran i koristan posao za naše društvo. Ne žalim što sam radni vijek proveo u obrazovanju. Ono što me brine je činjenica da se broj đaka u školama širom Republike Srpske smanjuje, pa i u Crnjelovu. Kada sam počinjao radni vijek, učenika je bilo mnogo više. Pojedina odjeljenja su brojala i do 40 učenika. Nekada je bilo manje predmeta. Sada ima više predmeta, časova, razreda, ali manje đaka’’, tvrdi Maksimović i kaže da je prije bilo više druženja i igre.
-Sada djeca vrijeme provode u druženju sa telefonom, a lopta im miruje. Sada se više ističu prava, nego obaveze učenika. Nastavnici su se prije više bavili učenicima, a sada manje zbog preobimne pedagoške dokumentacije (izvještaji, analize, sastanci, razni zapisnici, komisije, elektronski dnevnik…). Kriterijum ocjenjivanja bio je strožiji, petica i druge ocjene opravdavale su znanje, više se tražilo, bilo je i opisnog ocjenjivanja (u jednom periodu) pojedinih predmeta. Prosvjetni radnici su prije teže upisivali prosvjetne fakultete, bilo je više kandidata, bolja selekcija, a i teže su se zapošljavali. Sada na upisu ima manji broj kandidata, zapošljavanje je, uglavnom, partijsko. Prije je u školama bilo mnogo manje stresa, nego sada. Djeca u seoskim školama jednako su uspješna, kao i ona gradska. Za uspjeh učenika potrebno je zadovoljiti zlatni trougao učenik – nastavnik – roditelj’’, pojašnjava Dragan Maksimović i podsjeća da su u društvu nekada ljekar, pop i učitelj bili na vrhu ljestvice, ali danas je to drugačije.
-Učitelj mora doći dobro pripremljen za nastavu, svakodnevno kontaktira sa velikim brojem roditelja i mora da se trudi da svaki dan izgleda drugačijei kako bi učenici bili zainteresovani za rad. Rad učitelja je stalno ,,pod lupom“ roditelja, djece i samog društva. Postoje dvije predrasude o radu prosvjetnih radnika, a odnose se na ,,kratko radno vrijeme“ i ,,ljetnji raspust“, koji, vjeruju mnogi, traje tokom cijelog ljeta. Međutim, učitelji više sati dnevno rade i kod kuće (pripremajući se za novu školsku godinu, pripremajući za nastavu, pregledajući testove, pismene zadatke, kontrolne). Učitelj svoj odmor provodi za vrijeme školskog raspusta, dok drugi mogu tokom godine. I na kraju, što se društvo više razvija, odgovornost škole će biti sve veća, a posao prosvjetnog radnika sve zahtjevniji i sveobuhvatniji. Zbog svega toga država bi trebalo da posebnu pažnju posveti obrazovanju, jer ulaganje u obrazovanje je ulaganje u budućnost’’, poručuje Dragan Maksimović.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: semberija.info