Na Međunarodnom sajmu knjige u Beogradu, na štandu Predstavništva Republike Srspke u Beogradu, predstavljene su knjige „Bajke o Veseljku i plavookovim rodama“, „Veseljkove plavooke rode“, „Pjesme o plavookim rodama“, „Ti i ja darujemo priče plavookim rodama“ i „Kule od oblika, boja, slika, riječi i rečenice“ bijeljinske učiteljice i poznatog pedagoga Anđe Pastorković, te „Sofka“ doajena semberskog novinarstva Petra Ilića, promociju su radili Tihomir Nestorović i Dragan Krstić iz Bijeljine.
Knjige je izdala Narodna biblioteka „Filip Višnjić iz Bijeljine, time nastavljajuči praksu da pomaže zavičajnim autorima da objavljuju svoja djela i da ih promoviše.
– Anđa Pastorković već skoro šezdeset godina radi sa djecom. Druženje je započela kao učiteljica, a duži niz godina radi kao vaspitačica. Ona je neko ko „umije da se igra“ , ko je sačuvao dijete u sebi sve ove godine. U svom bogatom pedagoškom radu smislila je svoj, u mnogome drugačiji, didaktičko-metodički rad sa djecom. Nazvala ga je „Igrom uz knjigu, knjigom uz igru“. To je doprinijelo da pokrene edicija „Mini biblioteka – maksi igrioteka“. Taj projekat čine knjige i brojne didaktičke igre – rekla je o djelu Anđe Pastorković direktor bijeljinske biblioteke Željana Arsenović.
Gospođa Pastorković naglasila je da je zagovornik teorije sa rad sa predškolskom djecom treba poidstiče njihovo interesovanje i želju za igrom, te da su njene knjige ujedno i priručnici, prava korelacija između nastavnih sadržaja različitih predmeta i da pružaju širok raspon mogućnosti njihovog povezivanja i međusobnog preplitanja.
Knjiga „Sofka“ Petra Ilića privukla je veliko interesovanje na sajmu tim prije što ova diva naše narodne muzike još uvijek ima dosta poštovalaca i što je to djelo konačno pokidalo sve velove zaborava na kraljicu pjesme i tuge.
– Kada je Sofka Nikolić, skrhana svojim bolom za izgubljenom kćerkom Mariolom, prestala pjevati i žalila svoju jedinicu, koju je nazivala sinom, posve je pala u zaborav. Šezdesetih godina prošlog vijeka mladi bijeljinski novinar Petar Ilić, dopisnik beogradskih „Večernjih novosti“, napisao je kratku vijest o Sofki. Za divu su se odmah zainteresovali u ovom listu i tadašnji gradonačelnik Beograda Branko Pešić. Nakon mnogo tužnih godina ona se obrela u tom gradu koji je nikada nije zaboraviio. Pedtar Ilić je potom pisao feljton o Sofki, drugovao i ljudovao sa njom. Postao je njen biograf. Vrijeme je ponovo učinilo da Sofka Nikolić padne u zaborav. Gluvlji i deblji od prethodnog. Nakon prošlogodišnjeg objavljivanja Petrove knjige o njoj, čije je izdanje zdušno pomogao duševni Dragan Krstić, konačno su i zauvijek pokidani svi velovi zaborava. Sofka Nikolić je „ponovo među svojim Bijeljincima“. Više se u ovom gradu ne govori o ubogoj i tužnoj pjevačici, nego se sada zna za njen cjelokupni životoopis i svijetski uspone. Na drugovanje sa legendarnim glumcem Rudolfom Valentinom i pjevaćicom Žozefinom Bernar. Njen poštovalac Boško Šubarić postavio je spomen-ploču na njen i Mariolin mauzolej i obnovio ga, jedan kamenorezac joj je postavio i spomenik. Sofka Nikolić počiva sada u grobu sa biljegom, rekao je o Petrovoj knjizi promoter Tihomir Nestorović.
Dragan Krstić je rekao da nakon ove knjige nastavlja sa obilježavanjem imena i djela Sofke Nikolić. Pored ostalog iniciraće postavljanje biste slavnoj divi, pokretanje muzičkog festivala na kome će se dodjeljivati nagrada „Zlatne Sofkine daire“ čime će ispuniti i zavjet svojih roditelja da sačuva ime ove svjetske umjetnice i sjećawe na nju.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com
