U Janji u Gornjoj Mahali živi Zorica Milenković, poznata kao veliki humanista, pomaže svima kojima je potrebna pomoć i kada je u mogućnosti.
Međutim, danas je pomoć potrebna Zorici.
Naime Zorica je živjela u Janji sa majkom. Kada je majka umrla, Zorica je ostala sama i sama se bori za život i kroz život.
Zorica je već dva mjeseca u bolnici. Nekoliko dana boravila je u bijeljinskoj bolnici, a zatim je hitno transportovana za Banja Luka gdje su uspjeli da je vrate u život .
„Dva ili tri puta je reanimirana ovdje. Zorica ima autoimunu bolest, lupus, dijabetis i celijakiju. Pored svih tih bolesti, zbog uslova u kojima živi, Zorica je dobila i tuberkulozu. Pored tuberkuloze, zbog lijekova koje koristi, inekcija i zbog štitne žlijezde koju nema jer je izvadila, organi ne rade kako treba i samim tim zbog jake doze i jetra joj je oštećena. Takođe, ona ima problem i sa plućima, odnosno, manje oštećenje pluća što joj dodatno otežava disanje“, kaže Dajana, Zoricina sestra.
Zbog operacije štitne žlijezde, Zorica mora da prima injekcije do kraja života. Zbog cijene i teškog nabavljanja injekcija, Zorica ih prima jednom mjesečno, iako bi trebala tri puta mjesečno. Cijena jedne injekcije iznosi 100€ i ne nalazi se na listi lijekova, te je ne finansira Fond.
„Te inekcije kupujemo mi, porodica, prijatelji ovdje njeni u Janji, komšiluk, kad god treba mi se skupimo i skupimo za 12 injekcija na godišnjem nivou. Takođe, ima tu još lijekova koji su joj potrebni za pluća, jetru…“, kaže Dajana.
Kuća u kojoj Zorica boravi zapravo i nije njena, nego pripada ministarstvu za raseljena lica. Tu kuću dobila je njena majka, kao alternativni smještaj. Međutim, ta kuća je nekoliko puta plavljena od strane rijeke Janje.
„To je uspjelo se nekako da sanira, međutim krov je u jako lošem stanju, prokišnjava, jedan dio je saniran, međutim veliku štetu je nanijelo to prokišnjavanje, vlage ima dosta, zidovi otpadaju, čak su na jednom dijelu kuće i gljive počele da rastu na plafonu, od tolike vlage. Sve to doprinijelo je da Zorica oboli i od tuberkuloze“, ispričala je njena sestra Dajana.
Zorica inače živi sama, sama se snalazi, sama radi, ali je trenutno na bolovanju, te dobija 60-70% plate, odnosno, oko 650KM, što nije dovoljno za troškove lijekova, dadžbine i račune. Zbog stanja u kojem se nalazi, na posao se neće moći vratiti barem još tri mjeseca.
„Koliko god ja željela da joj pomognem od svog srca, i ja nisam baš toliko u mogućnosti jer suprug samo radi, ja imam četvoro djece. Pomažem ja njoj koliko mogu i dajem sve od sebe. Ja imam samo nju jednu, ja ne imam nikoga više, ali nemam mogućnosti da je primim kod sebe. Najgore je što zbog svoje bolesti ona ne smije da se vrati u ovakve uslove. Njoj je doktorca rekla da ne smije ili će se brže vratiti nazad u bolnicu nego što je izašla iz bolnice. Najsretnija bih bila kada bi se moglo nekako to sanirati To bi trebalo najprije izmalitersati, da se to okreči, trebalo bi se prekriti da ne prokišnjava više, jer je sve u fazi raspada“, kaže Dajana.
Prema Dajaninima riječima, trenutno je najpotrebnije da se sredi prostor u kojem Zorica boravi, kako bi se mogla vratiti kući, kao i finansijska pomoć za lijekove koji su skupi, a ne podliježu Fondu.
Za sve one koji žele da pruže pomoć Zorici, sredstva mogu uplatiti na žiro račun:
Naša Banka 554 303 028903 01 51
Takođe, možete se lično obratiti i Zoričinoj sestri Dajani na broj telefona: 066/229-307.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com
