Gost emisije „Oko u Oko“ portala Dešavanja u Bijeljini, bio je Nenad Jovanović jedan od osnivača Gorske službe spasavanja – stanica Bijeljina i kandidat za odbornika u Skupštini Grada Bijeljina ispred političkog subjekta DEMOS na rednom broju 35.
Nenad Jovanović, rođen je 1983. godine u Zavidovićima. Jedan je od osnivača Gorske službe spasavanja – stanica Bijeljina. U prethodnih deset godina aktivno je učestavao u skoro svim akcijama potraga i spasavanja u Republici Srpskoj, regionu i šire. Kao član Spasilačkog tima za spasavanje iz ruševina, boravio je i u Turskoj nakon katastrofalnog zemljotresa. Za svoj rad više puta nagrađivan od strane Grada Bijeljina i Republičke uprave civilne zaštite Republike Srpske. Oženjen, otac dvoje djece u Bijeljini.
„Gorska služba spasavanja je jedna volonterska organizacija. Moram da naglasim da tu niko nema ni platu ni dnevnicu i niko ne traži platu ni naknadu za neki svoj rad. Tu su ljudi isključivo koji se vode jednim motivom, a to je da pomognu nekome u nevolji. U decembru će biti tri godine kako Gorska služba postoji na području Grada Bijeljina. Još uvijek smo mi organizacija koja i uči i raste, ali borimo se sa vjetrenjačama u našem društvu tako da trudimo se da opstanemo i da donesemo još jedan novi kvalitet i da budemo stalno na usluzi“, rekao je Jovanović.
Za kratko vrijeme u Bijeljini, postali su prepoznatljivi svojim humanim radom.
„Uvijek je ona krilatica, što kažu, bolje da imate pet ljudi koji nešto hoće, nego 50 koji moraju. To se nekako najbolje i kod nas pokazalo u praksi za vrlo kratko vrijeme. Mi od dobijenog poziva od policijske stanice, ili od operativno-komunikativnog centra Republičke uprave civilne zašte ili od samih građana, čiji su srodnici nestali, organizujemo se u viber grupi koju imamo i, bukvalno, ko može u tom momentu da se odazove i kreće u akciju. Pa evo zadnje što smo imali, upečatljivo,je ovaj požar na Majevici, gdje je bio uključen, pored vatrogasaca iz opštine Lopare, bili su i kolege ovdje iz Vatrogasne jedinice iz Bijeljine, helikopterski servis i sedam članova Gorske službe je bilo aktivno uključeno u gašenju požara na Majevici“, objasnio je Jovanović.
Kako kaže, trude se da posao urade što prije i što brže je moguće, jer, kada je u pitanju nestalo lice, ne znaju u kakvom stanju se nalazi, da li je živo ili ne…
„Svakako da ljudi, pored fizičke spreme, moraju da imaju tu neku mentalnu pripremljenost na situaciju koju mogu da vide… Inicijalna kapisla za osnivanje Gorske službe spasavanja – stanica Bijeljina je bio zemljotres u Petrinji i Kostajnici, gdje smo bili i uvidjeli značaj postojanja Gorska služba spasavanja. Ako kažemo „Gorska“ to se vezuje odmah za planinu, ali, recimo, u Bijeljinu imamo zgrade koje su preko pet spratova visine. U slučaju, ne daj Bože, zemljotresa, ukoliko se uruši stepenište ili lift… mora da postoji neka služba koja će te ljude da evakuiše sa tih gornjih spratova ili da im dopremi pomoć, tako da je to bio jedan od razloga da mi probamo da jednu takvu jedinicu osnujemo i ovdje kod nas“, istakao je Jovanović.
On ističe da nije lako proživjeti te teške sudbine ljudi, na terenu.
„Sigurno je da će najveći trag na mene ostaviti taj zemljotres u Turskoj, gdje se čovjek nagleda raznih, nemilih situacija, ali dese se i te neke stvari kad nekoga ispasite pa vam taj događaj izbriše sve one ružne slike koje ste vidjeli… Ono što mene vodi u svemu tomu je taj neki motiv da pomognem i da budem na usluzi tom nekom. Koliko mogu da dam neki svoj doprinos. Kao onaj mrav koji nosi kapljicu vode i gasi požar. On je učinio što je do njega. Tako isto i radimo i mi“, naveo je Jovanović i dodao da Gorska služba spasavanja Bijeljina ima 50 članova koji su spremni u svakom momentu da pomognu, ali i da rizikuju vlastiti život.
„Gorska služba spasavanja trenutno broji 50 članova. U svakom momentu nekih 15-ak je spremno da se odazove na bilo koju akciju. Mi smo prošle godine imali zadnji konkurs za prijem novih članova, gdje je primljeno 24 čovjeka. Oni su u tom nekom statusu pripravnika proveli nekih šest mjeseci i nakon tih šest mjeseci se ocjenjivala njihova aktivnost i razne druge stvari i djelovanje u grupi i timski rad… što je, otprilike, možda i bitnije nego sama sposobnost, Ako neko nije spreman za taj timski rad, to nama ništa ne znači, Poslije tih šest mjeseci, 11 ljudi je ostalo u Gorskoj službi“, istakao je Jovanović.
Jovanović kaže da nije bio svjestan situacije u Turskoj, poslije zemljotresa, dok se nije uvjerio svojim očima…
„Sve ono što su na mediji prenijeli, to je jedna stvar, ali kad dođete na lice mjesta, kad vidite koliki je to obim razaranja i rušenja, to je stvarno nešto nevjerovatno i mislim da ne znam da li ću u životu, i nadam se da neću, imati priliku da nešto vidim slično. Ukupno u Turskoj je bilo 32.000 spasilaca iz čitavog svijeta. Iz Republike Srpske, kao članovi Republičkog tima za spasavanje iz ruševina, nas 22 smo otišli u Tursku. Od 83 osobe, koje su spasene ukupno u Turskoj, od dolaska međunarodnih spasilačkih timova, naš tim je imao tu sreću da spase jednu od… Znači, nas 22 32.000 smo uspjeli da spasimo tu jednu osobu… Zadnju informaciju koju ja imam o spasenoj djevojčici je da se Irmak Bajrak zove. Sada ima 12 godina, živi sa svojom tetkom u Francuskoj. Postojale su neke namjere da kažem da i da se sretnemo i da se vidimo. Međutim, ona još uvijek ima traume od tog događaja i ja ne znam kako će se ona izboriti s tim… Nadam se i da hoće i da će to biti brzo, ali ona još uvijek radi sa timom psihologa i psihoterapeuta, koji pokušavaju da ublaže i oni nisu sigurni kako bi ona sad podnijela taj susret sa svojim spasivacima. Meni to ostaje želja… ali svakako, ja joj želim sve najbolje u životu i s obzirom na to da je zadesila velika tuga, njoj su u zemljotresu poginuli i otac i majka i mlađi brat… Nadam se da će se Bog smilovati, pa da će imati neku ljepšu budućnost“, iskren je Jovanović.
Što se tiče područja Republike Srpske i BiH, GSS Bijeljina ima saradnju sa svim stanicama Gorskih službi spasavanja, kao i sa Ministarstvom unutrašnjih poslova, sa Republičkom upravom civilne zaštite, Oružajnim snagama…
„Što se tiče organizacija iz regiona, najbolju komunikaciju imamo sa ljudima iz Hrvatske gorske službe spasavanja i sa Društvom za obuku spasilačkih pasa iz Slovenije. U prethodnom periodu, prije nepunih mjesec dana, smo i našeg staničnog psa vodili u Sloveniju na obuku, petodnevnu. U novembru bismo trebali ponovo, tako da radimo i na tome. Saradnja sa Republičkom upravom civilne zaštite, uvijek to može, naravno, da bude i bolje, ali saradnja na nekom zadovoljavajućem nivou. Mi smo, normalno, uvijek tu na ustuzi, Republička uprava civilne zaštite je krovna organizacija, koja ima ingerenciju nad nama, jer mi smo ipak u službi zaštite i spasavanja, isto kao što su i oni“, objasnio je Jovanović.
Kao dijete poginulog borca, rekao je da stanje nije sjajno, ali ono što je istakao je da su borci, možda, u nezavidnijoj poziciji nego porodice poginulih boraca.
„Zato što, ipak, porodice poginulih boraca imaju, da kažem tu neku nadoknadu, tu neku invalidninu, a borci su ostali na nivou tog nekog boračkog dodatka s kojim moraju da žive. Mislim da je tu dosta prostora da se unaprijedi njihov položaj, pa tek onda i porodice poginulih boraca“, iskren je Jovanović.
Kako kaže, prvenstveno zbog svog položaja, Bijeljina ima prednost u odnosu na ostale gradove i opštine u BiH i, samim tim, veliki potencijal za razvoj turizma, privrede u cijelini.
„Recimo, neki potencijal koji bih istakao ovdje, a gdje se, recimo, uopšte sad ne vodi računa o tome je taj potencijal geotermalne vode – koji je totalno neiskorišten. Ja nisam neki stručnjak. Kao i većina naših građana vidimo, recimo, koliko nam smeta ta gradska Toplana, taj dim u zimskom periodu, naročito, kad ne može da se izađe napolje i da se diše normalno. Mislim da bi to bio značajan iskorak. Svi smo sad postali neki „kvazi ekolozi“… Vidite i sami da je rudnik litijuma tu, pa su i borci protiv toga… Evo mi sad, da zanemarimo to, da prođemo kroz naš grad, samo da ne izađemo dalje od table bijeljina, naći ćemo preko 100 divljih depona. Ne bavimo se trenutnim problemom koji imamo u našem gradu. Druga stvar, recimo ono što meni smeta je što je Grad Bijeljina grad na dvije rijeke, a mi nemamo gradsko izletište. Realno nemamo. Nemamo uređeno kupalište ni na jednoj rijeci, ni na Savi, ni na Drini… 170, čini mi se, bara je na području grada i jezera. Mi nemamo uređeno kupalište. STicajem okolnosti, u prethodnom periodu, sam aktivno učeštvovao izvlačenju svih tijela iz rijeke Drine i Save koja se utopila. Vjerujte da je dosta tih ljudi koji su se utopili u rijeci Drini (pričamo o domaćem stanovništvu, a ne o migrantima) se utopilo zato što nemamo uređeno kupalište, ne postoji spasilačka služba koja bi dežurala na tim nekim mjestima i gdje bi se sigurno smanjila mogućnost da se takve stvari dešavaju“, istakao je Jovanović.
Po pitanju njegove aktivnosti u politici, rekao je da: „Ako vi nećete da se bavite politikom, politika će se baviti vama“.
„Tako da, jedan od razloga je što, ja ne mislim da mogu sam nešto da promijenim, kao što i niko ne može sam nešto da promijeni, ali nadam se i želim da dam neki svoj doprinos i u ovom smislu, da pokušam da nešto doprinesem ovom gradu na još jedan način… Vjerujte mi da apsolutno nemam nikakav lični interes, da sam, čak i ukoliko budem izabran, evo ostaće zabilježeno kao jedno objećanje, meni ne treba odbornička naklada, to mi apsolutno nije motiv, ja ću je preusmjeriti u humanitarne svrhe… Ja sam u DEMOS-u prepoznao tu neku brigu za običnog čovjeka. Smatram da, pored mene, na listi DEMOS su, takođe, ima dosta kvalitetnih ljudi koji, stvarno, žele dobro ovom gradu i, mislim, da svojim angažmanom mogu da unaprede stvari, da krenemo u nekom boljem smjeru. I sami ste svjedoci, kao i naši građani, da ono što mene lično smeta, takođe, su te podjele, kako u našem gradu tako i u društvu u politici…. Mi se stalno dijelimo i uvijek se bavimo nekim perifernim stvarima, a prolazi nam svima život i neke suštinske stvari ostaju nam u zapečku. E, to mi je želja da nekako pokušamo da prevaziđemo te neke lične komplekse, sujete, da nekako probamo da gledamo sebe. Kad kažem sebe, mislim na čitav narod koji živi na području Grada Bijeljine bez obzira na njegovu pripadnost. To mi je cilj“, objasnio je Jovanović.
Jovanović kaže da su na kandidatskoj listi DEMOS iskusni ljudi sa dugogodišnjim političkim iskustvom, ali i mladi ljudi, puni energije.
„Svakako da je to uvijek dobar spoj. Znači, vi morate da imate i ljude koji su iskusni, ne može i ta neka nagla smjena generacija, nije dobra. Po meni nije dobro“, rekao je Jovanović.
Jovanovićeva poruka biračima je sljedeća:
„Moja poruka biračima bi bila da, prije svega, dobro razmisle kome će da povjere svoj glas, jer taj neko sutra treba da ih predstavlja u Gradskoj skupštini, naredne četiri godine i da bude, bukvalno, glas iz naroda. Iskreno da vam kažem, za mene ovi izbori, lično, nisu biti ili ne biti. Znači, ja ono što mogu da obećavam građanima je da ću se, sigurno, boriti za interes svakog čovjeka, bez obzira opet kažem na njegovu političku, stranačku ili neku drugu pripadnost, a isto tako mogu da obećam da i, bez obzira, na moj lični rezultat, ja ću i dalje nastaviti da radim i ovo što sam radio do sada i biću opet na usluzi svakom građaninu u našem gradu i šire gdje se pokaže potrebno“, poručio je Jovanović.
Što se tiče „trke“ za Gradonačelnika Bijeljine, Jovanovićev lični stav je da treba podržati dr Mikajla Lazića.
„Prethodne četiri godine, moj lični utisak je da je jako malo urađeno u našem gradu. Mislim, evo, imamo godišnji budžet od 70 i nešto miliona maraka, to je znači u jednom mandatu od četiri godine skoro 300 miliona maraka. Po meni, što se tiče infrastrukture, apsolutno ništa nije urađeno. Ja ne želim ovdje nekoga da napadam. Možda je postojala volja, ali smo svjedoci da je realizacija potpuno izostala. S druge strane, imam tu čast i privilegiju da doktora Mikajla Lazića poznajem i lično, i ovo ne pričam zato što je to stav stranke DEMOS, da se podrži kandidat dr Mikajlo, nego je to moj lični stav. Smatram da je to jako kvalitetan čovjek, prije svega, njegove ljudske vrline i vrijednosti su bez ikakve mane, mislim ne postoji čovjek koji bi mogao nešto loše da kaže za njega. Smatram da bi on sa svojom naravi, čovjek koji onako ima pomirljiv i ton i narav… mislim da bi nekako ovaj grad pomjerio u nekom boljem pravcu. Nekako bi jedra Grada Bijeljina okrenuo prema vjetru“, zaključio je Jovanović.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com