Gost portala Dešavanja u Bijeljini i emisije “Oko u Oko” bila je Ljubica Vidić, član Savjeta mjesne zajednice Gornje Crnjelovo, rođena semberka u nekada najvećem selu u bivšoj Jugoslaviji, Crnjelovu.
Familija Vidić unazad nekoliko generacija živi u Crnjelovu
Familija Vidić unazad nekoliko generacija živi u Crnjelovu, mnogo toga su preživjeli i sve te priče godinama prepričavali svojoj djeci, unucima…
“To su priče koje se baš mogu dugo pričati. Moj djed je doživio 93 godine i imala sam priliku da zaista puno priča čujem od njega. Ono odakle ja pamtim te priče koje mi je govorio i on koji je proživio, to su negdje posle Drugog svjetskog rata, znači od 40-ih godina. Mogu reći da su to bila jako teška vremena, radili su za kilogram hljeba, za kilogram pšenice. Ko je jeo bijeli hljeb, to je bio uspješan čovjek. U to vrijeme sve se radilo akcijama, naše selo se gradilo radnim akcijama, takozvane mobe. Jedni drugima su pomagali, išli na kopanje, cijeli dan su kopali da zarade za ručak. Stvarno su to bila teška vremena za njih, ali oni su možda i lijegali praznog stomaka, ali su bili puni duše. Potom je krenula ekspanzija odlazka u inostranstvo nekih 60-ih godina. Veliki dio mještana je i tad išao sezonski da radi. Dolazili su ovdje po 3-4 mjeseca, pravili kuće, mehanizaciju obnavljali, ali zaista jedan težak period, sve do nekog zlatnog doba 80-ih godina”, priča Vidić.
Crnjelovo je bogato selo
Danas je, kada je riječ o poljoprivredi, mnogo lakše, većina poljoprivrednika ima svu potrebnu tehnologiju i mehanizaciju, poslovi se mnogo lakše obavljaju, ali su ljudi ipak nezadovoljni.
Kada je riječ o projektima u selu, Vidić ističe da je Crnjelovo zaista bogato selo, koje je veliki dio infrastrukture imalo od ranije, koje se samo bilo potrebno održavati.
“Imamo zaista dosta izgrađene rasvjete, to se redovno održava, takođe puteve, koliko je moguće, mi redovno prijavljujemo da se to održava. Imamo jedan republički put u našoj Mjesnoj zajednici, a drugi put nam je opštinski, tako da smo malo tu nadležnosti suprotne, ali mi se javljamo redovno jednima i drugima koliko je to moguće mi to rješavamo. Naš Dom kulture je star preko 40 godina, a trenutno se ponovo renovira, obnavlja. Neke nove izgradnje, osim uređenja centra sela koji je rađen u prethodnom period, nemamo. Mada, s obzirom na odliv stanovništva, pitanje koliko nam je sve to potrebno”, kaže Vidić.
Kompletno uraditi rekonstrukciju puta Crnjelovo – Bijeljina
Jedina potreba MZ Crnjelovo, koju već godinama traže jeste kompletna rekonstrukcija puta Crnjelovo – Bijeljina.
Koliko su složni mještani Crnjelova, govori i nedavna akcija jedne sugrađanke, Željke Kokanović, koja je zajedno sa svojom porodicom došla na ideju da zajedničkim snagama urede i očiste groblje u Gornjem Crnjelovu.
“Pozvala me i ispričala mi za tu ideju i naravno da sam podržala odmah. Pitala sam je da li hoće da učestvuju i drugi članovi Savjeta, tako da smo mi sve pozvali, svi su oberučke prihvatili, stvarno je odziv bio nevjerovatan. Mi smo se iznenadili što smo za par sati sredili groblje koje je stvarno bilo u jako lošem stanju. Takva sloga se dugo nije vidjela. Niko nikom nije trebao da kaže hajde ti radi ovo ili ovo. Ljudi su sami išli. Jednostavno vidi da nekome treba pomoć, tu su odmah. Kad smo sjeli, osvrnuli se oko sebe, nismo mogli vjerovati kako je to izgledalo”, kaže Vidić.
Situacija “nerješena“ u Savjetu MZ
Kada je riječ o Savjetu MZ Gornje Crnjelovo, i nakon izbora, situacija je ostala “nerješena“.
“Mi smo na tim izborima imali tri liste. Listu SNSD, listu koalicije SDS-PDP i listu Grupe građana, po sedam kandidata. 21 kandidat je bio na listi, kod nas se bira sedam članova. Mještani su izabrali tri člana ispred SNSD, tri ispred koalicije SDS-PDP i jedan član ispred Grupe građana. Ja sam taj član ispred Grupe građana. Malo je specifična situacija. Pored tih političkih opcija imamo ovog nezavisnog člana koji neće ni na lijevo ni desno, dok oni koji imaju stranačke šefove ne mogu istupiti iz te priče da daju glas jednoj ili drugoj opciji, tako da možda i najbolje djelujemo. Ja sam ta koja bi trebala da odluči da li da to bude koalicija SDS-PDP ili SNSD, ali ja smatram da politika ne treba da bude u Savjetu MZ i da ne treba politički to da gledamo i ne želim da glasam. Ja sam tu svakako član, učestovaću u svemu što smatram da je dobro, što smatram da je loše, kritikovaću, ali da ja donesem tu odluku, ne želim”, ističe Vidić.
Crnjelovo uvijek važilo za selo puno života, uvijek u centru događaja
Crnjelovo je uvijek važilo za selo koje je puno života, uvijek u centru događaja. Još iz ranijih vremena, bilo je poznato po SKUD Crnjelovo.
“Od 2005. godine SKUD Crnjelovo je zvanično registrovan ponovnim oživljavanjem manifestacije “Znanjem, igrom i pjesmom kroz Semberiju” i tada je i osnovan. Bio je zaista u ekspanziji nekih 15-ak godina. To je bilo zlatno doba folklora u Crnjelovu. Puno turneja, puno igrača, zaista to je bio jedan doživljaj koji se ne može riječima opisati. Prvo to takmičenje koje je bilo tad organizovano je nosilo tu čar u sebi da su ljudi bukvalno vježbali i išli na probe samo za to takmičenje. To je nešto što se srcem išlo i radilo. Sad je to drugačije, nove generacije, mnogo manje igrača, ali trudimo se da održimo tu srpsku tradiciju, jer zaista naš skud ima na raspolaganje ekonomat velike vrednosti i treba to iskoristiti. Ima zainteresovane djece, ali nema to da se probudi taj žar u njima da to oni srcem rade. Imam osjećaj kao da oni dolaze na probe, da su primorani od svojih roditelja”, priča Vidić.
Pored folkora, Crnjelovo ima i školu fudbala “Zadrugar” koja trenutno ima oko 80 polaznika, za koju su podjednako zainstesovani i dječaci i djevojčice.
“Ono što je meni jako zanimljivo i jako drago kad odem do Doma kulture gdje se odvijaju treninzi, da vidim veliku zainteresovanost i starije populacije koja dođe tamo na lijepo uređene tribine, da gleda tu djecu, da se čuje ta graja”, kaže Vidić.
Crnjelovo mjesto dobrih domaćina
Pored toga što Crnjelovo važi za mjesto dobrih domaćina, opšte je poznato i da u Crnjelovu žive vrijedni ljudi poljoprivrednici, koji su nažalost ove godine imali velikih problema kada je riječ o suši koja je pogodila Semberiju.
Kako kaže Vidić, suša je nanijela veliku štetu poljoprivrednim proizvođačima, kukuruz je odavno završio svoju vegetaciju, još u avgustu mjesecu.
“Prinosi su zaista mali.
Ne znam kako će se naši poljoprivrednici izvući iz tog dijela proizvodnje. Uglavnom kod nas je kukuruz i koristio za nastavak stočarske proizvodnje, ali ne znam da li će to uspjeti da nadomjeste na neki drugi način, s obzirom da su mi pretežno povrtlarski kraj. Imamo sistem za navodnjavanje u selu koji se stvarno koristi i funkcioniše. Plastenička proizvodnja je ona koja je možda više zastupljena kod sitnijih proizvođača, dok se ratarstvom bavi neki manji broj, osim tih koji proizvodnju nastavljaju u stočarstvu. Koliko će to finansijski uticati na njihova domaćinstva, sigurno da hoće, ali imamo tu drugu opciju koju su mogli svi da iskoriste, a koja nažalost nije dovoljno ispromovisana, a to je riječ o osiguranju od suše, nevremena oluje, vjetra svega što sledi. To nije skupo, međutim naši ljudi su otprilike i naučili da im neko nadoknadi štetu. Mislim da je tu greška. Mi imamo 60% podsticaja od ministarstva za premiju osiguranja, imamo 20% od Agrarnog fonda od Grada Bijeljina, znači 80% polise neko nadoknadi. Uložiš 20% i ne boli te glava”, kaže Vidić.
Problem poljoprivrednika – “uvoz“
Kada je riječ o problemima sa kojima se najčešće susreću poljoprivrednici u Crnjelovu, osim suše i ostalih vremenskih nepogoda, jeste uvoz.
“Tržište je najveći problem. Prekomjeran uvoz robe u sezoni kad mi imamo lubenicu, lubenica se uvozi. U sezoni kad mi imamo pšenicu da skidamo, uvozi se pšenica. To je uopšte problem u cijeloj BiH, ali mi smo, nažalost, robovi politike koja ne može tamo u Sarajevu da se usaglasi da napravi neku zabranu uvoza 90 dana kada mi imamo određenu robu. Drugi problem je što nemamo hladnjaču. Biljeljna i Semberija koja toliko povrća proizvede, da nema gdje to da skladišti, da bi malo i ta cijena drugačije bila realizovana. Nego su naši poljoprivrednici prinuđeni da tu robu voze na pijacu u roku od dva dana, ako je ne prodaju, oni moraju da je poklone”, rekla je Vidić u emisiji “Oko u Oko”.
Još jedan problem sa kojima se susreću poljoprivrednici, kako u Crnjelovu tako i u ostalim selima jeste, nedostatak radne snage.
Dnevnice dostižu i 100KM, međutim radnika i dalje nema.
“Za radno vrijeme od 7 do 5, dnevnica obično iznosi oko 100KM, može da se zaradi, ali došlo je vrijeme da ljudi čuvaju svoja leđa, niko neće da uđe u plastenik na 40 stepeni. Neko će reći i to je malo, a onom ko plaća, to je puno. Tako da ona domaćinstva gdje je ukućane najviše rade i gdje ih ima i baba i deda i tata i mama i jedno dijete, dijete, može da se uradi i može da se zaradi. Dok ovi koji nemaju s kim, koji moraju svaki posao da plate, ne mogu zaraditi. Te dnevnice, satnice su jako skupe za ono ko plaća, za ono ko radi i treba to da naplati, njemu je uvijek malo, tako da je to zaista problem. Možda je rješenje sad u ovim uvoznim radnicima, jer mi već u selu imamo ljude koji su došli iz Indije da rade, malo je komunikacija teža, ali i mještani su se već navikli. Na početku je to bilo nezgodno, malo su se mještani i plašili, međutim, to su sad naši prijatelji, tako da možda je nama spas sa Indijicima”, priča Vidić.
Budućnost je u poljoprivredi i u selu
Iako se mladi danas drže izreke “Selo hvali, a u gradu živi”, mještanka Crnjelova, Ljubica Vidić smatra da je ipak budućnost u poljoprivredi i u selu.
A nakon teškog, napornog i radnog dana, Ljubica uvijek, u zavisnosti od obaveza, provede par sati na svojoj malog ergeli sa konjima, za koje kaže da su jedni od najplemenitijih i najpametnijih životinja.
“Dok se konj kreće, dok vi to posmatrate, vaše moždane ćelije se mnogo brže razvijaju, jer pokreti koje oni izvode su nevjerovatni. I to preko vaših očiju, dok dođe do mozga, sve to proizvodi razvijanje moždanih ćelija kod ljudi. To su životinje koje jednostavno popravljaju raspoloženje svojim ponašanjem, svojim prilaskom… Ja kad uđem, oni tačno znaju ako nisam raspoložena, oni znaju kako da se ophode. Ako sam razigrana i vesela, i oni se tako ponašaju, odmah te zadirkuju da se još više posvetiš njima, dok ako si tužan i neraspoložen, oni se maze s vama i prilaze na neki drugi način”, priča Vidić.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com
