Semberija postaje Jedinstvo "Brodac".
Polovinom 1945. godine iz njemačkog zarobljeništva su se vratili bročanski mladići. Odmah ubrzo su inicirali obnavljanje rada fudbalskog društva. Najagilniji su bili Mlilisav Jeftić – Đinđuvar, Miko Perić, Vojin Radić, Đoko Simić-Matić, Dušan Vuzković, Dušan Ivić -Ero i drugi.
Nekakoko je nabavljena kožna lopta a igralo se na njivi kod Šarićamlina i na njivi Lake Buzekarića(sadašnje kuće Simića).
U rano proljeće 1946. godine Vojin Radić se vraća iz Sarajeva i donosi novu opremu sa zutim dresovima. Članovi FK SEMBERIJA su zamolili Rodoljuba Čolakovića prilikom njegove posjete Brocu da im omogući da klub dobije igralište. Roćko je odobrio i odmah je određen teren na Janjevima gde je podizana radna zadruga, koja se zvala „Jedinstvo“. Prvo igralište je bilo na putu koji sad prolazi sredinom ekonomije, ali kako je šta građeno tako je teren pomjeran.
Onda jedne večeri na sastanak kluba došla je Grozda Sofrenić član KPJ i prenjela mišljene rukovodstva partije da bi klub trebao da promjeni ime u Jedinstvo kao što se zove i zemljoradnička zadruga.
I tako Semberija postaje Jedinstvo i prihvaćeno je od svih generacija. Tako su bročani igrali sa selima koja su i prije rata imala klubove, ali i sada i sa onim koji su poslije oslobođenja formirali ekipe. Išlo se i u Srem: u Sremsku Raču, Bosut, Višnjićevo, Sremsku Mitrovicu i druga mjesta.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: BrodacMedia
