PRIM. DR MIKAJLO LAZIĆ: NIsam otišao u inostranstvo – ostao sam u svojoj Bijeljini (video)

Odluku da se bavi medicinom, donio je kao dijete, odnosno kao osnovac.

On je objasnio da je studiranje bilo komplikovano, zbog komplikovanih godina, ali i izuzetno lijepo.

„Ja sam fakultet upisao u Sarajevu, zatim sam, zbog ratnih dešavanja, nastavio u Nišu. Tamo sam bio dvije godine i onda sam se prebacio u Novi Sad. U Novom Sadu sam završio fakultet. Studiranje, kao studiranje, na svim tim fakultetima mi je bilo da ne kažem lako. Ja sam od onih koji voli da uče, koji voli da saznaju, koji voli da prošire znanje, tako da mi studiranje nije teško palo. Tokom studiranja imao sam i finih rezultata, zapaženih, tako da sam to uspješno završio“, ispričao je dr Lazić i prisjetio se prvih dana u bijeljinskoj Bolnici.

„Moji početni dan su, zapravo, bili u Domu zdravlja, gdje sam odrađivao ljekarski staž, pa sam poslije prešao u Bolnicu. Prvi kontakt sa pacijentima je bio onako čudan, ali čovjek se vremenom navikne. Kada dođete sa fakulteta i iz školski klupa, imate određeni strah, kad krenete da radite sa pacijentima, jer to su ipak živi ljudi sa svim svojim problemima, a do tada radite s pacijentima, ali ne donosite odluke. Prvi put kad krenete da donosite odluke, kada procjenjujete da li su ispravne i da li nisu ispravne, bude malo teško, veća je odgovornost. Hvala Bogu, to je sve išlo kako treba i zadovoljan sam. Moram prvo da pomenem pokojnog Vladu Perkovića, doktora kojim je bio prvi mentor u Domu zdravlja. To je jedan divan čovjek koji me je naučio osnovnim pravcima i osnovnim postulatima medicinskog rada. Vrlo prijatan i vrlo mudan čovjek je bio. Zatim je tekao posao, odnosno dalje napredovanje prelaskom u bolnici 1999. godine, na hiruško odjeljenje. Tu je jedna fina ekipa bila hirurga koji su mi bezgranično pomogli. Moram, naravno, doktora Milana Spasojevića da pomenem doktora, Milenka Popovića, Zdravka Matkovića, od opštih hirurga, Nedjeljka Popovića, ortopeda, urologe, Peru Milovanovića, Dragana Živanovića… bio bi red preveliki da bi ih sve pomenuo i naravno mlađi kolege koji su bili tu malo stariji od mene. Dvije i po godine sam radio kao odjeljenski ljekar na hiruškom odjeljenju i onda sam dobio specijalizaciju iz dječije hirurgije. Dalji put je bio, uglavnom, u Beogradu na Institutu za majku i dijete i u Univerzitetskoj dječjoj klinici u Tiršovoj ulici gdje sam proveo četiri godine“, rekao je dr Lazić.

Iako je imao i ponude i mogućnosti da radi u inostranstvo, nije otišao tamo, već se odlučio da ostane u rodnoj Bijeljini.

„Ostao sam da završim fakultet ovdje, ženio sam se kad sam bio na petoj godini, dobio dijete na šestoj… Životni put me nekako povezao sa Bijeljinom i zadovoljan sam tim. Za Bijeljinu me je vezalo vjerovatno to što sam ovdje rođen i najljepše godine svog života sam proveo ovdje, u svom Magnojeviću i Brezovom polju. Nekako, čovjek kad sve gradove obiđe, bude svugdje, teži da se skrasi na jednom mjestu. Meni je nekako bilo idealno da se skrasim ovdje bez obzira i na ponude za ostanak i u Institutu za majku i dijete i u Tiršovoj klinici gdje sam imao ponude i tokom specijalizacije i na kraju specijalizacije da ostanem… Nekako sam želio da se vratim u Bijeljinu, da pokrenem nešto novo. Možda će zvučati neskromno, ja sam prvi dječiji hirurg u Bolnici u Bijeljini i pokrenuo sam jednu novu djelatnost u našoj Bolnici. Mislim, ovoliko koliko sam se ostvario u Bijeljini, mogao sam možda i drugim gradovima, ali mislim da je baš ovo to što sam htio u životu“, istakao je dr Lazić.

U hijerarhiji bijeljinske Bolnice prošao je sve „nivoe“.

„Ja sam bio specijalista od 2006. godine, zatim bio sam načelnik Službe za unapređenje kvaliteta Bolnice tri godine, za koje vrijeme je i sertifikovana Bolnica kao ustanova, jedna od rijetkih u Republici Srpskoj… mislim da smo druga bolnica, poslije Foče, koji smo sertifikovani. Tada je bio direktor profesor Siniša Maksimović. Zatim sam 2014. godine unapređen u pomoćnika direktora za medicinska pitanja i od prije četiri mjeseca sam v.d. direktora Bolnice. Možda najizazovnije vrijeme koje je Bolnica imala je bilo vrijeme COVID-a. To je bilo vrijeme sa puno nepoznanica, sa puno opterećenja za zdravstvene radnike sa puno straha, neizvjesnosti – u smislu da niste sigurni ni u šta, ni u način liječenja, ni u ishode, niti bilo šta. Ja sam čak tada vodio odjeljenje COVID-a u Bijeljini. Hvala Bogu pa je to vrijeme nekako iza nas i niko se i ne voli sjećati kroz kakve smo probleme prolazili, ali radili smo onako kako su smjernice zatijevale, kako se drugi propisivali da se radi i naša Bolnica je imala jednu od najmanje smrtnosti u odnosu na ostale bolnice u Republici Srpskoj. Generalno, ne bih govorio o tome, ali recimo da je to jedan od najtežih perioda u našoj Bolnici. Jedino naša Bolnica nije nikad stajala sa elektivnim radom i za vrijeme COVID-a zato što smo imali odvojenu novu Bolnicu i odvojenu staru bolnicu koja je preuređena u COVID-bolnicu. U našoj bolnici se tada radile procedure i zamjene kukova i operacije kila žučnih kesa što je u drugim bolnicama nije“, podsjetio je dr Lazić.

Doktor kaže da je prvo morao da se ostvari na profesionalnom planu i dođe do maksimuma, pa tek onda da preuzme neke odgovornije rukovodne funkcije.

„Mislim da sam, što se tiče svog stručnog dijela, došao do nekog maksimuma za bijeljinske uslove. Naravno, uvijek se može naprediti, ovako medicina napreduje jako, to nije statična grana, svakim danom imate nešto novo, ali, kada dođu godine kada obučavate mlade da rade veliki dio posla koji sam ja radio sam, onda je nekako došao i slijed da budem promovisan u direktora, odnosno vršioca dužnosti direktora Bolnice“, rekao je Lazić koji je jedini direktor Bolnice u Bosni i Hercegovini koji je i dalje aktivan u operacionoj sali i nastavio:

„Znate, uvijek morate timski da radite i da budete timski igrači. Kad se tako postavite, onda imate vremena i za druge aktivnosti. Naime, kao direktor Bolnice, ja imam odličan tim od 20 načelnika, koji jako dobro rade svoj posao i koji imaju punu slobodu da rade u punom kapacitetu, da odlučuju o svom odjeljenju i tu moja pomoć je više onako, da ne kažem, konsultacije, neko usmjeravanje toka kuda treba da ide, kuda treba da ide Bolnica, načelnici, najveći dio posla odrade, što se tiče organizacionog dijela. Ja imam stvarno izuzetne načelnike – i načelnika hirurgije, doktora Todorovića i načelnika internog, doktora Janjičića, doktora Pelemiša, takođe, načelnica pedijatrije doktorica Ružica… da se ne uvrijede drugi ako ih ne pomenem, ali ima ih 20 i svi su fenomenalni i svi svoje odjeljenje drže kao svoju kuću. Tu posao ide sam od sebe, bez nekog napora i bez nekog prevelikog stresa. Kad se tako postavite, onda imate vremena da radite i svoj posao. Ja, recimo, radim i ambulantu, uglavnom četvrtkom, srijedom operišemo. Ja i doktorka Branka, ona je drugi specijalista, moram nju da pomenem kao izuzetnog doktora. Kad rasporedite vrijeme, vremena imate i za ambulantu i za operativni rad. Naravno, pripravan sam zajedno sa kolegincom, tako da se operacije nekad rade i noću, kad su hitna stanja i noću, u bilo koje doba dana i noći, što kažu povrijeđeno dijete ili bolesno kome treba hitna operacija, ne možete da čekate do ujutru, već morate odmah da završite“, objasnio je dr Lazić.

V.d. direktora bijeljinske Bolnice je poznat po tome što se odmah odaziva na svoju „doktorsku dužnost“ kada je to potrebno, bez obzira gdje se nalazi.

„S djecom ko radi mora to ozbiljno da shvati. Jedino tako ćete imati uspjeha u tom svome poslu i moći ćete da spavate mirno ako to shvatite ozbiljno i onako kako treba –  profesionalno. To je meni sasvim normalno i sasvim prirodno. Kada imate dijete sa povrijeđenim laktom, ono ne može čekati do sutra da dođete da vi to operšite. Vi morate isto u trenutku to da uradite, a sve ostalo može da čeka, jer nema ništa preče nego pomoć bolesnom ili povrijeđenom djetetu kad to zahtjeva a sve ovo… može da čeka. To je moj moto rada i većine dječijih hirurga. Ja moram da pohvalim svoju branšu iako je to jedna od najodgovornijih grana medicine gdje se stvarno stvari ozbiljno shvataju i gdje ne možete se igrati sa dječijim životima, jer rijetko imate kad drugu šansu. Komplikacija, naravno, ima, ali morate ih na vrijeme uhvatiti i da ih na vrijeme rješavate. Onda stvari idu puno puno bolje i u dobrom smjeru“, istakao je dr Lazić.

Kako kaže, puno je prioriteta u bijeljinskoj Bolnici, ali su to na prvom mjestu pacijenti – briga o njima i unapređenje njihovog zadovoljstva i unapređenje stručnosti, odnosno podizanje nivoa stručnosti i rada ljekara.

„Bijeljinska Bolnica krenula je finim koracima, širimo djelatnost rada na svim poljima, odnosno na sve grane. Nekad je možda bila favorizovana jedna grana, međutim, sve grane medicine u bijeljinskoj Bolnici idu prema naprijed. Naravno, moram da istaknem kardiologiju i hirurgiju i laboratoriju i pedijatriju i sve ostalo, ali nekako najveći uspjeh smo doživjeli, odnosno napravili u domenu kardiologije. Moram da se pohvalim da trenutno imamo sedam kardiologa u Bijeljini i to je veliki kapital i veliki kapacitet. Veliki zamah je donio profesor Angelkov koji je od prije tri godine stalni član našeg kuće, stalno zaposlen je. On je otvorio polje elektrofiziologije, tako da mogu da se pohvalim da neke procedure koje se rade u bijeljinskoj Bolnici su stvari koje se jedino rade u našoj Bolnici i da imamo pacijente iz čitavog regiona koji ovdje dolaze. Naravno, tu je i hirurgija, a mogu reći pretežno je laparoskopska hirurgija koja se minimalno invazivnim metodama rade većina operacija. Tu su se hirurzi odlično usavršili. Hirurgija ima potencijal. Takođe, uho, grlo i nos, očne bolesti… Do prije 4 do 5 godina mi smo izvodili operacije katarakti od strane samo stručnjaka iz Srbije. Sad naši ljekari izvode i preko 1.500 operacija na oku u jednoj godini. To je ogroman napredak. Naravno, laboratorija, broj analiza koje se sada rade, je neuporedivo u odnosu na prije par godina. Tako da bijeljinska Bolnica napreduje finim i stabilnim koracima prema naprijediti. Kada je u pitanju lista čekanja, moram da kažem da je situacija bolja. Jedno vrijeme su liste čekanja dosta velike, ali, opet, to je bilo više na jedan „vještački način“ izazvano – lošijom organizacijom. Sada smo reorganizovali kompletan sistem zakazivanja, tako da nemamo duplih termina, nemamo duplih zakazivanja, imamo organizovaniji sistem zakazivanja i preraspodijelu vremena ljekara“, rekao je dr Lazić.

Kao direktor Bolnice, doktor Lazić ne provodi baš puno vremena u kancelariji, već svoje vrijeme organizuje i na odjeljenju ili u ambulanti ili među pacijentima ili sa kolegama.

„Što se tiče zadovoljstva medicinskim osobljem, ja sam zadovoljan. Naravno, ovo uvijek treba da bude, može i mora da bude bolje. Uvijek imate prostor za unapređenje. Imali smo jedan vakum gdje je puno odlazilo i medicinskog kadra i ljekara, odlazilo je na druge strane. Većina medicinskog kadra, tehničara i ljekara je odlazilo u inostranstvo i to je bio dosta veliki problem, ali nekako smo uspjevali to da nadomjestimo. Mi smo veliki sistem, pa smo mogli reorganizacijom da riješimo problem. Naravno, prijemima, morate primati ljude u radni odnos – odlazilo je, ali i dolazilo. Jedan period je bilo jako puno ljekara koji su otišli, ali smo uspjevali da prevaziđemo te probleme. Sad imamo neke ljude koji se i vraćaju, tako da sam im zahvalan na tome, ali taj gubitak se sigurno osjeti. Skoro smo podijelili i 16 specijalizacija iz svih grana medicine mladim ljudima, ali trebaće vremena one da steknu prava iskustva“, iskren je dr Lazić.

BIJELJINSKA BOLNICA: Svečano uručena rješenja o specijalističkom stažu za 16 mladih ljekara