Gost emisije „Oko u Oko“ portala Dešavanja u Bijeljini bio je doktor Nemanja Janković, vaskularni hirurg bijeljinske Bolnice „Sveti Vračevi“.
Dr Janković, kao dijete neuropsihijatara, imao je dobru „podlogu“ i uzora kada je trebalo da se odluči koji će životni put izabrati.
„Vjerovatno se sva djeca kroz odrastanje identifikuju sa svojim roditeljima i sa njihovim zanimanjem i onda negdje razviju želje i interesovanja, kao što je bio slučaj sa mnom. U osnovnoj školi, interesovanje mi je bila, recimo, fizika, a tek poslije, sa srednjom školom, krenula je medicina i nikada nije bilo ni razmišljanja da li ću nešto drugo studirati. To je, nekako, bila konstanta. Hirurgija i psihijatrija su dijametralno suprotne stvari u medicini. Hirurgija se bavi fizičkim stvarima i ona je, da kažemo, hladnokrvna. Psihijatra je, opet, psiha – emocije i toplina. Tako da su to, praktično, dvije strane medicine – hirurgija i psihijatrija. Moj prvi izbor je bila neuropsihijatrija i to je bila neka ideja, i moja i moje majke. Kada sam se pripremao za specijalizaciju, specijalizacija neuropsihijatrije je tada već bila podijeljena, pa su to praktično postale dvije specijalizacije – neurologija i psihijatrija koje traju po 4 do 5 godina i onda smo čak u jednom momentu razmišljali da idem prvo na psihijatriju, pa neurologiju jer su po, da kažem starijim psihijatrima te specijalizacije neodvojive. Dakle, ima neko mišljenje da je greška što je to učinjeno, što su one usko sada specijalizovane, a podijeljene, jer neurologija je praktično fizički dio, a psihijatrija je psihički dio, i dosta se prepliću. I onda imate stvari u samim dijagnostikama i bavljenju sa pacijentima, neke stvari koje vam kao psihijatru nisu dovoljno jasne zbog nečega sa neurološke strane ili neurologu, sa druge strane“, objasnio je dr Janković i nastavio:
„Hirurgija je bila opcija. Kada se pojavljala specijalizacija, konkurisao sam i otišao na opštu hirurgiju, a poslije i usko usavršavanje iz vaskularne hirurgije“, rekao je doktor.
Kako kaže, o medicini sa svojom majkom nije pričao, sve dok nije završio fakultet.
„Poslije smo jedno vrijeme i zajedno radili i poslije smo imali dosta komunikacije o medicini i ja stvarno često kažem u šali da nisam znao koliko je ona dobar ljekar dok ja nisam završio medicinu, jer nismo stvarno imali nikakvog kontakta. Što se tiče odmora i slobodnog vremena, doktori moraju da ga imaju, ako ga nemaju – onda neće biti dobro nikome. Ako neko nije smiren u glavi, ako nije fizički odmoran, ne može dobro raditi ni svoj posao, koji u ovom slučaju pomaganje ljudima. Malo je to specifičnije recimo kod ljekara koji rade u Domu zdravlja, neki „prostiji posao“ – oni imaju radnu nedelju, radno vrijeme i sl. Dok recimo, hirurgija je skroz druga stvar. U hirurgiji imaju i dežurstva i pripravnosti i razmišljanje o pacijentima – uradite neku operaciju, ne ide to baš najbolje ili ako ide najbolje vi to morate pratiti preko vikenda, ostane vam pacijent na odmoru, morate se baviti time… U nekih situacijama, naravno, prirodno se dešavaju neke nepredviđene okolnosti, komplikacije, pa tek onda vam to remeti to neko da kažemo slobodno vrijeme i vikende i sl. U hirurgiji je najizraženiji poremećaj tog slobodnog vremena“, istakao je dr Janković.
Doktor kaže da hirurg mora biti, prije svega, psihički stabilan.
„Psihijatrija i hirurgija su dijametralno suprotne specijalizacije. U smislu toga psihički i fizički samog djelovanja, samog rada, ali, kao i za sve ostalo u životu, za hirurgiju je jako jako bitna psihička stabilnost, smirenost, staloženost, nepaničenje u nekim situacijama i to je pogotovo u onih, da kažem 1 do 3 procena situacija u hirurgiji kada ne ide sve kako treba. Hirurgija je 97% najljepša specijalizacija i najlakša specijalizacija i posao, šablonski posao koji se radi, znači znanje, sama medicina anatomije, funkcionisanje čovjekovog organizma pa onda taj neki visoko specijalizovani za rad samo izvođenje operacija koji je 70% svega toga. U 97% slučajeva je hirurgija, da kažemo pjesma i radi se u jako opuštenoj, lijepoj atmosferi čitava ekipa hiruška, a 1 do 3% su onih nekih pipavih teških situacija nepredviđenih, kada je ustvari ta stabilnost i staloženost najvažnija, kao i za sve“, iskren je doktor Janković.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com
