Slobodanka je prvu lovačku pušku dobila od muža prije četiri decenije, kada je položila usmeni ispit i gađanje iz oružja. Potiče iz lovačke porodice pa joj nije bio problem da stane rame uz rame sa muškim kolegama.
Zahvaljujući strasti prema oružju, ljubavi prema životinjama i oku sokolovom izborila se za svoje mjesto.
"Čak sam dva – tri puta pobijedila. Gađali smo iz pištolja pa su mnogi promašili, al je zato moje fotografsko oko pobijedilo", priča Slobodanka.
Ljubomorno čuva trofeje koje je osvojila sa mužem – vuk, rogovi srndaća, kljove divlje svinje, lisičije krzno. Najveća draž lova, ipak je, kaže, boravak u prirodi, druženje, lovačke zgode i nezgode.
"Ljubitelji smo prirode. Obično prihranjujemo divljač u zimskom periodu. Mi ne trčimo samo za mesom. Često se dešavalo da idem sa fotoaparatom da slikam", istakla je Slobodanka.
Kao jedina žena u Udruženju imala je i privilegije.
Na pitanje da li je svaka žena je u privatnom životu lovac, odgovara: "E ja sam bila ulovljena, ja sam bila lovina mom mužu".
Lovili su zajedno, imali su gater divljih svinja i odgajivačnicu pasa. Raduje je što se lovstvom bavi sve više žena. Prošlog mjeseca Lovački savez osnovao je Damski klub koji okuplja 117 žena lovaca iz Srpske.
Dejan Јekić lovočuvar kaže da u evropskim zemljama daleko više žena lovi.
"Mi se trudimo da im obezbijedimo godišnju članarinu, nisu dužne da plate, jedino su dužne da polože lovački ispit", istakao je Јekić.
Od kada joj je suprug preminuo, Slobodanka rijeđe ide u lov. Ne cilja često puškom, ali nišani foto-aparatom i kamerom. Život produžava čist vazduh i zdrava okolina u društvu sa lovcima,koji i kada nemaju neku zgodu iz stvarnog života izmisle u trenu lovačku priču sa zapletom i nestvarnim raspletom.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: rtrs.tv
