Aleksandra Rikanović, Mihailo Vlačić i Đorđe Babić bili su gosti emisije „Pjesma za tebe“ i uljepšali veče pratiocima portala Dešavanja u Bijeljini.
Aleksandra se muzikom počela bavit još sa 19 godina, a kako kaže, od malena je imala želju da se bavi ovim pozivom.
„Već na maturi sam zapjevala uz prateći bend sa kojim sam poslije i počela da nastupam po njihovom pozivu. Omladina danas sluša različite žanrove i mi se trudimo da sve ispratimo. Težina bavljenja muzikom je najviše u tome što se zamijeni dan za noć, ali uvijek nađemo i odvojimo vrijeme i za prijatelje i za odmor“, kaže Aleksandra.
Kada je riječ o njenoj muzičkoj karijeri, bitno je istaći da je nedavno snimila i pjesmu „Panično“ koja je izazvala veliko oduševljenje kod njenjih slušalaca.
„U jednom momentu sam odlučila da moram imati nešto svoje, jer moji prijatelji, porodica i svi koji me podržavaju ili prate na mojim nastupima, zaslužuju tako nešto, nije potrebno puno odricanja samo treba raditi na sebi i imati volju. Zvezde Granda i Pinkove Zvezde u kojima sam se duže takmičila su bile odlično iskustvo, stekla sam mnoga poznanstva i mnogo prijatelja i samim tim mnogo posla i novih projekata“, ističe Aleksandra za portal Dešavanja u Bijeljini.
Mihailo Vlačić, klavijaturista, sa prvim instrumentom se susreo 2009. godine, a muzikom se aktivno bavi od 2012. godine. Kako kaže, ljubav prema muzici je potekla spontano.
„Bavio sam se folklorom dugi niz godina kao igrač, gdje sam polako sa članovima orkestra ulazio u svijet muzike. Svaki „posao“ je u neku ruku težak, istovremeno sviranje i pjevanje zahtjeva mnogo više koncentracije. U neku ruku jeste zahtjevnije, ali naporno ne“, kaže Mihailo.
Kada je riječ o životu muzičara, Mihailo kaže da nije baš sve kako se publici plasira. Iza zabave, pravljenja dobre atmosfere i žurke stoji i veliki trud, napor, neprospavane noći…
„Ima dosta stvari koje ljudi ne vide. Putovanje do mjesta na kojem sviraš, pa povratak kući obično kasno u noć, samo su neke od stvari koje dodatno umaraju. Svaki posao je „težak“ na svoj način i svaki za sebe iziskuje neki napor ili „žrtvu“, a život muzičara je nešto posebno, kad udjes u taj stil života, teško da se možeš zamisliti u nečemu drugačijem“ kaže Vlačić.
Mihailo se uvijek trudi da gostima koji su došli na njegov nastup, ispuni muzičke želje, prilagodjava se situaciji i ljudima među kojima se trenutno nalazi.
„Muzika je moj poziv koji sam odabrao, čini me jako srećnim i uživam zaista u tome što radim. S druge strane, muzika je na kraju krajeva naš posao, a moje lično mišljenje da je odgovornost i profesionalnost jako bitna u svakom poslu, bilo da li se radi o vremenu dolaska na svirku, nekim posebnim zahtjevima na veseljima ili lokalima. Ako voliš to što radiš, ima vremena i da se zabaviš i da uživaš u poslu“, kaže Mihailo za portal Dešavanja u Bijeljini.
Đorđe Babić, muzikom se bavi još od ranog djetinjstva, odnosno, od sedme godine. Završio je nižu i srednju muzičku školu, a aktivno svira od svoje dvadesete godine.
„Prije klavijature sam svirao harmoniku, bila je to neka posebna ljubav prema tom instrumentu, u školi sam imao predmet uporedni klavir, pa sam tako zavolio i njega. Početkom 2004. godine sam dobio ponudu da sviram klavijaturu u bendu, tako da sam tad i prešao sa harmonike na klavijaturu, do dan danas“, kaže Đorđe.
Đorđe istovremeno svira klavijaturu i pjeva, te ističe da je za takav angažman potrebno mnogo koncentracije.
„To su dvije radnje odjednom, svi koji to rade znaju da je vrlo naporno tako raditi. Potrebno je znati i odsvirati originalan foršpil, znati tekst napamet i na kraju sebe ispratiti kroz cijelu pjesmu. Nimalo jednostavno“, priča Đorđe.
Iako je ljubav prema muzici velika i uživa u tome što radi, Đorđe kaže da muzika sa sobom nosi i neke „mane“, kao što je često odvajanje od porodice, propuštanje bitnih događaja, a potrebno je i mnogo snage, fizičke i psihičke da se takav tempo izdrži.
„Zna se desiti, kada je sezona, da sviramo i po mjesec i po dana svako veče, ponekad i dvije svirke dnevno, potrebno je dosta fizičke, a i psihičke snage, da se to odradi na kvalitetan način. U svemu tome, najviše trpi porodica koja to najviše i osjeti, nismo kući uveče ili vikendom, kad svi ostali jesu, isto tako zna se često desiti da prespavamo cijeli dan, zato što smo cijelu noć svirali do jutra, pa izostanu neke dnevne aktivnosti. Ali sve se to nadoknadi na neki način, nađe se balans da sve funkcioniše“, priča Đorđe.
Kada je riječ o repertoaru, Đorđe ističe da se u današnje vrijeme od muzičara i pjevača očekuje da znaju svirati i pjevati sve. Od Silvane do Nirvane.
„Gosti uglavnom preferiraju sve što je kvalitetno, starijeg i novijeg datuma, zabavno, narodno, baš sam nedavno ima privatnu svirku, gdje su ljudi tražili od roka 70-80ih, do densa 90ih, naravno, tu je obavezan i stariji i noviji repertoar narodne muzike. Ovaj posao jednostavno treba da volite i onda će vam svaki radni dan biti pjesma, ici ćete sa zadovoljstvom da ga radite, a kao i svaki posao mora se odraditi maksimalno profesionalno da bi svi bili zadovoljni“, kaže Đorđe za portal Dešavanja u Bijeljini.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desvanjaubijeljini.com
