Nisam otišao tamo da bih ostao, već da bih se vratio, ovako priču počinje Slavko Fodor, IT stručnjak, koji je nekoliko godina proveo radeći u Fejsbuku i pokupio pohvale čak i Marka Zakeberga, a onda odlučio da se vrati u Srbiju ne bi li ostvario svoj dječački san i napravio jednu video igru.
– Od kad znam za sebe ja želim da pravim video igrice. Prva svijest o tome javila se kada sam imao 11-12 godina – objašnjava Fodor i dodaje da je krenuo sa programiranjem još od svoje 14 godine, a poslije srednje škole je završio i Računarski fakultet.
Rođeni Sarajlija, koji je mladost proveo u Kikindi sada već daleke 2006. godine svoj san je djelimično počeo da ostvaruje.
Priključio se ekipi Studio Majstori i napravili su igru za jednu medijsku kuću pod nazivom Fudbal Arena. Ona je u to vrijeme bila dobro prihvaćena, ali zato što su radili poslove paralelno sa tim i zbog nedostatka finansijskih sredstava, izgrica nije zaživjela na duge staze.
Tada Slavko odlučuje da pronađe i finansijski način da svoj san ostvari. U tome je naročito bila značajna 2011. godina.
Roditelji negodovali zbog posla u Fejsbuku
– Nakon brojnih pregovora, dobijam posao u Fejsbuku u Americi. Roditelji su u tom trenutku negodovali, ali su me ipak podržali, pa sam otišao u Ameriku. Prvi plan je bio da ostanem godinu, maksimum dvije, zaradim novac za igricu i vratim se. Međutim, ostao sam nešto duže – priča Fodor.
Koliko je bila važna vijest da on i nekoliko njegovih kolega sa fakulteta odlaze u Fejsbuk da rade, govori činjenica da je u to vrijeme to prenio i Blic portal.
– Kada sam došao u Fejsbuk, tada to nije bila toliko velika kompanija kao sad. Bila je to jedna zgrada sa 600 zaposlenih. U svijetu je možda bilo ukupno 1.000 radnika Fejsbuka u tom trenutku. Danas ih ima oko 10-11.000 zaposlenih širom svijeta – navodi Slavko.
“Sve je djelovalo kao sekta”
Na pitanje, kako je izgledao rad u Fejsbuku u poređenju sa našim kompanijama i tržištem, on odgovara da je razlika u svjetlosnim godinama.
– Dolazeći u tu firmu spolja sve mi je djelovalo kao neki oblik “sekte”. To je tako i bilo, ali u najpozitivnijem mogućem smislu. Vladalo je pozitivno jednoumlje, svi su bili “naloženi” na to što rade, a u Fejsbuku možeš da vidiš šta znači pravi šef – kaže Slavko i dodaje da svaki od šefova, na čelu sa Zakerbergom svojim primjerom daju motivaciju i podsticaj drugima kako treba da rade.
U Fejsbuku je radio odgovoran posao, bavio se zaštitom djece od pedofila. Koliko je u tome bio uspješan svjedoči i to da je sam Zakerberg ocijenio njegova postignuća kao izuzetno važna, a Šeril Sandbeg je njemu i njegovom timu slala zahvalnice za njihov rad.
Ipak, Slavku to nije bilo to.
– Možda zbog tako odgovornog posla i svih slučajeva koje sam godinama gledao i slušao, vremenom sam osjećao prezasićenje. Poslije tri godine sam osjetio potrebu da se vratim i bio spreman. Međutim, dva faktora su uticala da produžim ostanak još dvije godine – priča Slavko.
Beograd vidi kao “El Dorado”
Prvi, kako objašnjava, bila je neka moralna dužnost. Fejsbuk je u to vrijeme došao na ideju da će to biti mreža koja će spajati sve ljude na svijetu, a on je želio da bude dio toga. Drugo, zaljubio se i, kako kaže, to je možda bio i glavni razlog za ostanak.
– Međutim, kada je to sve prošlo, kada sam skupio dovoljno novca, riješio sam da se vratim – navodi Slavko.
On, uprkos svim prednostima Fejsbuka, Beograd vidi kao “El Dorado”, sa bezbroj mogućnosti. Vratio mu se da bi radio ono što najbolje radi – da pravi igrice.
To je i ostvario. U junu ove godine, napravio je igricu, naprednu verziju poznate Fudbal Arene, koja je dostupna kao aplikacija i tako ostao dosljedan svom dječačkom snu.
U par navrata je razmišljao i da priču nastavi sam, ali je odlučio da ipak ne radi to bez starih partnera, tako da se tokom svih 12 godina srž ekipe maltene nije menjala.
Nakon nekoliko mjeseci, pitali su ga i kako igrica stoji sada.
– Dobili smo investiciju od Investicionog fonda, što nam je vjetar u leđa. Nalazi se u beta fazi, ostalo je tu još 2-3 mjeseca ozbiljnog posla, ali zadovoljni smo – zaključuje Slavko, čovjek za koga bi mnogi rekli da je propustio priliku života, ali on se ne kaje i misli da su prilike tek pred njim.
Izvor: blic.rs
