U posljednje vrijeme stvorena je velika polemika oko geoloških istraživanja. Diskusija je uvijek poželjna, ali ona argumentovana i stručna, poručuje Vladimir Malbašić, profesor Rudarskog fakulteta u Prijedoru. On na glašava da geološka istraživanja nemaju uticaja na životnu sredinu i da se o njima ne treba raspravljati, pogotovo ako se zato ispoštuju svi zakonom propisani uslovi.
Infrastruktura države je vezana za istraživanja
“Međutim, tu postoji pitanje povjerenja javnosti. Narod odmah misli – ako je došlo do istraživanja, šta ako se utvrde rezerve, tu će odmah biti rudnik, što ne mora da znači, mislim, u principu, kad govorimo… ako sad govorimo tačno samo ili egzaktno o geološkim istraživanjima, onda praktično mi moramo da, po navodnim znacima, da kažem, preokrenemo, tu neku opštu negativnu atmosferu u javnosti. Moramo da probamo da pojasnimo ili objasnimo, da kažemo, narodu u suštini da, danas, praktično ne bi bilo nijednog puta, da ne bi bilo nijedne hidrocentrale, da ne bi bilo nijednog rudnika, ne bi bilo nijedne zgrade, ne bi bilo nijednog infrastrukturnog objekta, da nema geoloških izdraživanja. I ako u principu na taj način počnemo prezentovati javnosti da to ne mora da bude eksplicitno samo rudnik, da geološka istraživanja se rade i u neke druge svrhe, a ne samo u smislu rudničke geologije, praktično onda struka geološkog inženjerstva će ponovo da dobije svoju poziciju u društvu, nadam se i rudarskog inženjera u kojem geolozi i rudari su ljudi od struke koji su donosili određenu korist zajednici u kojoj žive”, rekao je profesor Malbašić.
Govoreći o postojećem građanskom nepovjerenju u rudarstvo i geologiju, ali i u državu, Malbašić ističe da je to legitimno pravo pojedinca i grupe, te da je riječ o nepovjerenju u to da li će se moći iskontrolisati korišćenje mineralnih sirovina.
Istraživanja su legitimna, ostavimo populizam po strani
“Ko će to da kontroliše, na koji način će to da se izvodi, svakako su pitanja na koja treba stručno govoriti i koja treba argumentovano i javno raspraviti. Traženje tih koji su puni nepovjerenja da projekat bude transparentan, da se vrši razmjena mišljenja, diskusija, pa i izmjena pojedinih rješenja je potpuno legitimno i to u svakom razvoju rudarskog projekta i treba i mora da se rješava. Međutim, s druge strane, u tom nepovjerenju pojavljuje se jedan veliki broj ljudi koji se koristi populizmom”, naveo je profesor.
Profesor Malbašić dodaje da svako ad hoc zaustavljanje projekta u geologiji i rudarstvu nije opravdano, nego da priči treba pristupiti argumentovano i transparentno – i jedna i druga strana trebaju iznijeti svoje podatke i informacije, pa da se tek na osnovu toga donesu odluke.
“Kad govorimo o izjavama da praktično pored rudnika ne može ništa da živi, da uz rudnik ne može ništa da postoji, da posle rudnika će ostati maltene mjesečeva površina… su te priče populističke, jer znate, sama suština populističke priče je da se priča ono što narod voli, sa jedne strane, ili da se priča neka priča koja narod najviše straši, koja narod najviše plaši i koju narod ne voli da čuje. Nažalost, u ovom slučaju se druga vrsta takve priče govori i jednostavno stvara se jedna slika da kažemo, potpunog rasturanja, odnosno uništenja određenog prostora. U svakom slučaju, takvi pogledi bez određenih argumenta, a korišćenjem samo nekakvih analogija ili nekakvih prethodnih iskustava nije dovoljno argumentovano. Ne možemo da gledamo tehnologiju eksploatacije i pripremi određene rude koja se dešavala prije 40-50 godina i danas”, riječi su profesora Malbašića.
Nauka se stavlja po strani, a prihvataju se ekoaktivisti
Da li je moguće u doba zelene tranzicije postati konkurentno tržište za rijetke metale, a ujedno zaštititi i svoja prirodna bogatstva i prirodu? U posljednje vrijeme kod nas su sve glasni tzv. ekoaktivisti. Da li u ovom slučaju nauka i industrija mogu sarađivati zajedno za dobrobit svih?
“Smatram da rudarska proizvodnja, normalni i cjelokupni proces geografijske istraživanja, mogu da idu u određenoj simbiozi i sa adekvatnom zaštitom životne sredine. Mi, u takvim situacijama, treba da brinemo na praktično, kada govorimo o proceduri razvoja jednog projekta istraživanja ili rudarske proizvodnje, treba da na argumentovan i stručan način definišemo ko da radi, šta da radi i kako da radi. Znači, nama je neophodno da argumentovano, na stručan način, sa određenim egzaktivnim pokazateljima definišemo uslove kako bi potencijalni investitor mogao da realizuje projekte iz geologije i rudarstva. Njemu se to onda, pod navodnim znacima, fakturiše, i onda on sa svojim analizama odlučuje da li je to dovoljno, šta on može da zaradi iz toga ili ne može i da onda pristane na takve uslove i da krene se u realizaciju takvih projekata”, objasnio je profesor.
Uvijek je prioritet ISG standard – adekvatna zaštita životne sredine
Malbašić ističe da je osnovno pitanje poštovanja ISG standarda, odnosno da se radi adekvatna zaštita životne sredine, da se firme i investitori ponašaju društveno odgovorno, da učestvuju u životu lokalne zajednice i države i da postoje određene sisteme i strategije upravljanja i korišćenja mineralnih sirovina. U kontekstu svega navedenog, vrlo je važno da Republika Srpska ima izrađenu strategiju upravljanja i korišćenja mineralnih sirovina.
“Zašto je neophodno napraviti strategiju upravljanja i korišćenja mineralnih sirovina, govori uporno o resursima i sirovinama, zato što moramo da razaznamo razliku između ta dva pojma. Generalno, oni će nam dati odgovore čime Republika Srpska, odnosno BIH, raspolaže, na koji način je to prostorno dispozicionirano, pod kojim uslovima bi se određene mineralne sjerovine mogle koristiti, znači, sa kojim kapacitetima, sa kojim kvalitetima, sa kojim tržištem, sa kojim tehnologijama prerade. A onda na osnovu toga pronaći, odnosno napraviti, bilansirati nekakve inostrane potrebe za takvih mineralnih sirovinama, gdje bi pretežno atraktivne sirovine i odlazile, ali i način da se prerada tih atraktivnih mineralnih sredovina u što većem nivou vrši i na našim prostorima, tako da i mi možemo da dobijamo, kao što sam i maloprije rekao, da dobijamo te neke višestruko vrijednije proizvode ili poluproizvode u kojima bi i naša privjeda i naš sistem imao više koristi od rudarstva i geologije”, naveo je Malbašić.
Formirati Agenciju i Direkciju za mineralne resurse
Pored strategije je neophodno i formiranje agencije i direkcije za mineralne resurse u kojoj bi jedna takva institucija mogla, za potrebe države, vlade i nadležnog ministarstva da radi sve stručne poslove, a uz pomoć Republičkog geološkog zavoda koji već postoji.
“Sa te dvije institucije, Ministarstvo bi imalo svoje alate i svoje institucije koje bi mogle da sprovedu tu strategiju koju bi definisali. I, kao treći nivo dodatnog definisanja uslova realizacije rudarskih geoloških projekata bi bili praktično unaprijeđenje naše postojeće zakonske regulative. Mi sada imamo trenutno, maltene, šablonske koncesijalne ugovore, što je po mojom ličnom, dubokom, ubjeđenju nedopustivo. Znači, u zavisnosti od veličine ležišta, od vrste ležišta, vrste mineralnih sirovina, atraktivnosti minerala i sirovine, svaki koncesioni ugovor mora da ima svoje specifikume i mora da ima određene specifične uslove pod kojima se određeni projekti i određeni ugovori”, zaključio je profesor Malbašić.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com
