Dvadesetsedmogodišnja Jelena, kao novinar radi skoro četiri godine, ali novinarstvo nije vidjela na svom životnom putu.
“Kada bih rekla da sam sebe oduvijek vidjela u novinarskom poslu, iznijela bih neistinu, kako mi to novinari imamo običaj da kažemo“, kroz osmijeh priča Gajićeva i dodaje „Moram priznati da, iako smatram da imam kontrolu nad svojim životom i da mi se dosta toga desilo i dešava po planu, ne mogu reći da je uvijek bilo tako. Sticajem okolnosti sam se odlučila za novinarstvo. Naime, prilikom odabira srednje škole izabrala srednju Medicinsku školu, tačnije smjer za farmaceutskog tehničara. Nadalje, pri odabiru između prirodnih i društvenih nauka, s obzirom na to gdje sam sad, jasno je za šta sam se opredijelila.“
Gajićeva napominje da se nijednom nije pokajala zbog svog izbora i da je svakim danom samo rasla ljubav prema njenom pozivu.
„Imala sam sreću da, mjesec dana nakon diplomiranja na Filozofskom fakultetu u Palama, počnem da radim u struci. Priliku sam dobila na IN televiziji, gdje i danas radim i smatram da sam je iskoristila na najbolji mogući način. Moj prvi radni dan na IN televiziji je prvi radni dan u mom životu, a prvi teren mi je bila manifestacija „Dani meda“, pa se često našalim da mi se tako novinarstvo i „osladilo““, iskrena je Jelena.
Gajićeva je sigurna da bi sve to išlo mnogo težim putem, da sve vrijeme uz nju nisu bili urednica i kolege kojima je zbog toga zahvalna.
„Svi oni su mi tad pomogli, a i dan danas su tu za mene. Televizija je lanac u kome je neophodna saradnja novinara, snimatelja i montažera, jer možete napisati sjajan off (tekst, prim. aut.) za prilog, ali ako nemate dobar kadar koji prati tu priču ili ako ga montažer ne složi kako treba, posao nije dobro odrađen. Moja prva emisija pod nazivom "MagazIN" sastojala se iz tri zanimljive priče koje sam snimala na terenu. Emitovano ih je preko 80 i uvijek ću je se rado sjećati. To je bio period od kraja 2016. godine do novembra 2018. godine kada počinjem da uređujem i vodim emisiju iz studija „Petkom u 9“ koja je pred kraj druge sezone“, objašnjava Gajićeva.
Jelena ističe da je nekad lako naći goste za narednu emisiju i osmisliti koncept, a ponekad se desi da planirani gosti ne mogu da izdvoje svoje slobodno vrijeme za emisiju, ali da se dobrom organizacijom sve postiže.
„Uvijek na kraju sve bude dobro, jer, znate kako kažu: nije kraj ako nije dobro. Dosta ljudi sa različitim profesijama, životnim pričama, razgovarajući o raznim temama je prošlo kroz emisiju i ne bih mogla nikoga da izdvojim. Nije kliše, ali svaka emisija se po nečemu izdvaja. Trudim se da svojim pitanjima učinim emisiju što interesantnijom. Vodim se tim, odnosno, uvijek se zapitam kada krenem da pripremam koncept, šta bi ljudima bilo zanimljivo, a i korisno da čuju od mojih sagovornika. Na gledaocima je da procjene dopada li im se emisija i drži li pažnju. To ipak morate njih da pitate!“, iskrena je Gajićeva.
Kako Jelena kaže, svaki dan je novi izazov, a novinarstvo je i sjaj, šminka, haljine, štikle, festivali, ali i pandemija, protesti, gumene čizme i poplave.
„Iako mnogi vjeruju da je novinarstvo nebitno, zamislite samo svijet bez medija. To znači svijet bez: radija, televizije, štampanih medija, portala. Nezamislivo, zar ne? Mi novinari obavljamo prilično važan posao, prikupljamo informacije i nudimo ih velikom broju ljudi. U tome je teret – svakodnevni, ali je divan osjećaj kad vas nakon gledanja priloga ili emisije pohvale. Tada znate da ste uradili dobar posao. Samim tim, ne mogu izdvojiti šta mi je draže, da li je to rad na terenu, pripremanje priloga, vijest ili sopstvena emisija, kao ni šta mi je teže, jer imam privilegiju da radim ono što volim i zaista mi ništa ne pada teško“, zaključila je Jelena.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com