Institucija Ombudsmana za djecu Republike Srpske, u saradnji sa Institutom za razvoj mladih i zajednice „Perpetuum mobile“, danas je organizovala Okrugli sto na temu „Vršnjačko nasilje u vaspitno-obrazovnim ustanovama“.
Na Okruglom stolu prezentovani su rezultati istraživanja posebnih izvještaja Institucije Ombudsmana za djecu: “Vršnjačko nasilje u vaspitno-obrazovnim ustanovama“ i „Uloga i značaj stručnih službi u školama u zaštiti mentalnog zdravlja djece“,kao i rezultati istraživanja „Perpetuum mobile“ na temu „Uspješnost rada na prevenciji nasilja kroz Program Y“.
Ombudsman za djecu Republike Srpske, Jovanka Vuković ističe da su istraživanja pokazala da se djeca najčešće obraćaju stručnim timovima u školama zbog depresije, anksioznosti, povučenosti i problema vršnjačkog nasilja, a kao najveći problem vide omalovažavanje, depresiju i vršnjačko nasilje.
„Problem u radu, što se pokazalo kroz prasku stručnih timova, je pitanje koliko su prepoznatljivi stručni timovi u školama, jer najčešće ih prepoznaju, pogotovo u osnovnim školama, u smislu, ako nisi dobar, ići ćeš kod pedagoga. Neophodno je jačanje stručnih timova u školama, njihovog broja i kontinuirane edukacije, ali i da se tačno zna kakva je njihova uloga u školama“, kaže Vukovićeva.
Zamjenik Ombudsmana za djecu Republike Srpske, Andrea Stanković rekla je da su istraživanjem htjeli da čuju glas djece o vršnjačkom nasilju i se pokazalo da djeca znaju dosta o vrstama nasilja, ali ne znaju o tome kako postupati kada se desi.
„Iz tog razloga, davali smo im određene situacije kako bi oni naučili da reaguju, da, kada se desi nasilje, najvažnije je da se ne okrene glava, da se reaguje na nasilje, da se prijavi i da se pokaže jasan stav cijelog društva prema nultoj toleranciji za nasilje“, istakla je Stankovićeva.
Srđan Ostojić, izvršni direktor Instituta „Perpetum mobile“ iz Banjaluke istakao je da je zaštita djece u školama prioritet, te da je neophodna nulta tolerancija na nasilje. Ipak, prema podacima istraživanja, došlo se do podataka koji ukazuju da mladi danas nisu svjesni šta je nasilje.
„Flagrantan je i zastrašujući je podatak da 20 odsto djevojaka i 40 odsto mladića ne smatra da je jedan šamar oblik nasilja prema svom partneru, što pokazuje da njihova percepcija nasilja nije izražena, a nasilje je intenzivirano tamo gdje su i mladi, najčešće u školama i u virtuelnom prostoru“, rekao je Ostojić, te dodao je porodica osnov iz kojeg dolazi primaran odgoj djece i njihov odnos prema drugima.
Angelina Perić, psiholog u Ekonomskoj školi u Bijeljini, smatra da je agresivnost i pojava vršnjačkog nasilja proizvog svega što se dešava u društvu. Takođe je istakla da u društvu nije dovoljno shvaćeno koliko je potrebna podrška potrebna roditeljima, školama, stručnim službama i nastavnicima da bi znali kako da pruže podršku djeci.
„Škole se kvalitetno bore sa problemom vršnjačkog nasilja, koliko to mogu. Sasvim je moguće i realno da škole ponekad ne odreaguju, ne zato što ne žele, nego zato što nisu dorasli tom problemu. Želim da istaknem da kada dijete dođe u školu, ono već ima formirane obrasce ponašanja i funkcionisanja, koje je ponijelo iz porodice. Škola jeste važna, ali nemojmo na školu prebacivati odgovornost. Najvažnija je porodica i mislim da porodici treba da vratimo tu njenu ulogu, obavezu i odgovornost, ali joj treba i pomoći“, kaže Angelina Perić, školski psiholog.
Okruglom stolu prisustvovali su i učenici srednjih škola, među kojima je bila učenica koja je prijavila nasilje. Iz sopstvenog iskustva, Valentina Stanković iz Srednje stručne škole u Janji, kaže da je prijaviti nasilje, isto što i trpiti ga, jer i nakon prijavljivanja, nastupaju posljedice.
„Uprava škole i profesori nisu stali na moju stranu, sve se guralo pod tepih“
„Svaki dan sam trpila provokacija i sve što ide u sklopu adolescenata koji još nisu dovoljno zreli da se bave temama koje su veoma važne i koje mogu da ostave doživotne posljedice na nekoga, jer nemaju sva djeca isti mentalni sklop. Važno je zaštiti osobu koja trpi nasilje, ali i onu osobu koja je prijavila nasilje, jer i ona trpi posljedice. Kada sam prijavila nasilje, od uprave škole i profesora nisam dobila podršku, sve se guralo pod tepih i kvalifikovalo time da smo mi djeca… I evo, godinu dana od toga, ja i dalje trpim provokacije. Nakon svega toga, niko nije kažnjen“, ispričala je Stankovićeva.
Predrag Račanović, predsjednik Aktiva direktora osnovnih škola regije Bijeljina, Ugljevik i Lopare, kaže da škole preduzimaju sve potrebne mjere i načine radi sprečavanja vršnjačkog nasilja, da se radi multisektorski i da kod pojave vršnjačkog nasilja u školama nema „guranja pod tepih“.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com
