Za vrijeme carevanja Dioklecijana i Maksimijana progoni hrišćana bili su uobičajni i veoma surovi. U jednom od ovih gonjenja, uhvaćena su i tri hrišćanina – Tarah, Prov i Andronik i dovedeni na sud.
Od tri svetitelja, Tarah je bio najstariji, pa se njemu sudija prvi obratio pitajući ga za ime. Međutim, on je na to odgovorio da je “samo hrišćanin” što je strašno naljutilo sudiju koji svu trojicu baci na muke.
Najprije su ih tukli štapovima, a onda su ih krvave i ranjave bacili u tamnicu.
Poslije dugotrajnih muka ova tri svetitelja su bačena u arenu sa divljim zverima
A onda se dogodilo čudo! Medvjed i lavica nisu htjeli da povrede trojicu hrišćana već su se umiljavali oko njih. Mnogi ljudi iz publike koja je to gledala tada poverovaše u hrišćanskog Boga, što još više razbjesne sudiju. On naredi vojnicima da uđu u arenu i iseku svetitelje na komade.
Prema legendi, hrišćani Makarije, Feliks i Verije su noću došli kako bi tela mučenika dostojno sahranili, ali u mraku nisu mogli da raspoznaju njihova tijela koja su bila pomiješana sa tijelima drugih zatvorenika koji su tog dana stradali. Oni se tada pomoliše Bogu i, kaže predanje, iznad ostataka svetitelja se pojaviše tri upaljene svijeće.
I kao što su svijeće gorjele u mraku rasterujući tamu tako, vjeruje naš narod, i ovi sveci brinu o svim vjjernicima u mračnim noćima i osvjetljavaju im put.
Zbog toga, ko se god na današnji dan nađe u tami i neprilici treba da zamoli za pomoć mučenike Taraha, Prova i Andronika i oni će doći, piše Magazin Novosti.
Od tad se smatra da ako čovjek noću pokajnički plače, danju će se radovati, radovaće se kao novorođeni, kao okupani, kao olakšani od bremena grijeha. Ako li pak noć provodi u grehu i bezumnom veselju, osvanuće mu dan žalostan i plačevan.
Molitva
Savršenim junačkim dijelom svetih mučenika, nebeske sile se zadiviše, kako podvižavajući se u smrtnom tijelu, silom Krsta dobro pobijediše bestelesnog đavola, u nevidljivoj borbi: I mole se Gospodu, da se smiluje na duše naše.
Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com