''Ne mogu da igram, ali mogu bar da sudim''


Dvanaestogodišnji Đorđe Đukanović iz Milića želio bi, kada odraste, da bude košarkaški sudija, iako se kreće u invalidskim kolicima.


Đorđe redovno dolazi na treninge Košarkaškog kluba /KK/ “Milići”, a ponekad, kada mu dozvoli trener Predrag Sušić, nađe se i u ulozi djelioca pravde.

On je uvijek tu, pored klupe sa igračima, kada Milićani igraju prvenstvene ili prijateljske utakmice.

– Đorđe je sa nama od samog osnivanja kluba. Praktično, postao je dio stručnog štaba ekipe. Kada su utakmice, on je naš trinaesti igrač – kaže trener Sušić.

Đorđe ističe da je za njega košarka sport broj jedan i da znatan dio slobodnog vremena provodi uz kompjuter prateći svoje košarkaše idole.

Uzor mu je srpski as Bogdan Bogdanović. Snimke Bogdanovih trica i asistencija u košarkaškoj En-Bi-Ej ligi Đorđe gleda po nekoliko puta.

Ponekad, u snovima, Đorđe zamišlja da, okružen košarkaškim divovima, sudi neku važnu utakmicu.

– Ako ne mogu da igram košarku, mogu bar da sudim. Mislim da mi neće predstavljati problem to što sam u kolicima – navodi Đorđe.

On je već imao sudijsko “vatreno krštenje” – sudio je meč pionirskih postava.

Da nešto nije u redu sa dječakovim nogama, roditelji Nevena i Predrag primijetili su kada je Đorđe imao godinu dana.

Nakon brojnih pretraga, rađenih u zdravstvenim ustanovama u Beogradu, saopšteno im je da dječak ima spinalnu mišićnu atrofiju – tip tri.

Foto: Srna

 


Od tog trenutka Đorđetovo djetinjstvo se svelo na boravke u centrima za fizikalnu terapiju, priča Nevena. Velikog pomaka, međutim, nije bilo.

– I on se, prosto, zasitio svega toga i sada kategorički odbija takav zdravstveni tretman. Već je zreliji i sada mu je važnije da bude napolju sa djecom nego u kući da radi sa nama neke vježbe – navodi Nevena Đukanović.

Invalidska kolica Đorđe je sam pronašao i naručio putem interneta od prodavca u Srbiji.

Polovna kolica koštala su roditelje 700 evra, a dio troškova za njihovu nabavku solidarno su podmirili nastavnici u dječakovoj Osnovnoj školi “Aleksa Jakšić” u Milićima.

Kolica su dječaku potpuno promijenila život i omogućila mu da se lakše i brže kreće.

– Kolica imaju pet brzina. On uglavnom ide petom. Stalno ga kritikujem da ne juri jer se plašim da se ne prevrne. Ali, on je neustrašiv i misli da može sve. Hvala Bogu, do sada nije bilo nikakvih problema – kaže Nevena.

Đorđe je odlučan da ostvari svoju želju i postane košarkaški sudija.

Čim bude imao dovoljno godina, prijaviće se za polaganje ispita za košarkaškog sudiju.

Uz košarku, Đorđe planira da studira žurnalistiku i bavi se sportskim novinarstvom.

Izvor: srpskainfo.com

 





Komentara