Susret generacija bijeljinskih gimnazijalaca



Bijeljinski gimnazijalci, oni koji su Gimnaziju „Filip Višnjić“ završili prije više od 50 godina, svake godine se u posljednjoj sedmici maja okupljaju ispred  zgrade bivše Gimnazije, u centru Bijeljine. Evociraju se uspomene, organizuje druženje i ugodno ćaskanje, podsjećanje na davne gimnazijske dane.

Velinka Antić Simić, generacija iz 1965. godine, kaže da se svake godine organizuje zajednička kafu i ručak, evociraju najljepše đačke uspomene.

„Ima nas na sve četiri strane svijeta, kao u Bajaginoj pjesmi: „Moji su drugovi, biseri rasuti po cijelom svijetu. Oko 70 odsto bijeljinskih gimnazijalaca iz generacija koje su ovu školu završile 1965, 1966. i 1967. godine završilo je fakultete. Mnogi su stigli i do neslućenih naučnih visina, doktorirali su u oblastima kojima su se bavili. Majda Vodeničarević je otišla za Sarajevo, u Kanadi je Amira Berberović. Završila je farmaciju, radila u beogradskoj „Galenici“. Kada je počeo nesretni rat, otišla je za Kanadu. Ima među nama doktora, stomatologa, advokata, profesora, pravnika, inženjera. Pokojni Risto Kojić, poznati advokat, nedavno je preminuo.Zauvijek nas je napustio i doktor Mladen Popović, doktor Drago Savić. Iz naše genaracije izašlo je sedam vrhunskih inženjera, tri doktora nauka, Dževad Belkić,oblast mašinstva,  Njegoslava Beba Vukotić, u oblasti medicinskih nauka, Dubravka Vasilić, nuklearni fizičar. Svake godine se vratimo u mladost, prisjetimo se đačkih ljubavi i najdražih đačkih uspomena. To su najljepše uspomene, one iz školskog dvorišta, iz školskih klupa“, kaže Velinka Antić Simić.



Profesor fizičkog vaspitanja u penziji, Stevica Jevtić, kaže da već 52 godine njegova generacija svake zadnje subote u maju evocira uspomene na gimnazijsko doba.

„ Naša generacija je bila izuzetno uspješna. Svake godine, u septembru, organizujemo i druženje u Beogradu. Ovo je za nas veliki praznik, kad se sastanemo i popričamo“, kaže profesor Jevtić.

Ševka Hanušić Vodeničarević, generacija iz 1967. godine, kaže da trenutno živi u Austriji, ali se svake godine u ovo vrijeme druži sa svojim školskim drugovima.

„ Bila sam i kada smo obilježili jubilarnih 50 godina. Na svim školskim priredbama sam učestvovala. Lijepo sam pjevala, a dvadeset godina sam igrala u folkloru. Organizovali smo, mi gimnazijalci, priredbe po selima i pješice išli u seoske domove kulture, na priredbe. Ništa nam tada nije bilo teško“, kaže Ševka Hanušić Vodeničarević.

Izvor: desavanjaubijeljini.com
 
 
 
 


 






Komentara