BIJELJINA: Čemu su nas naučile katastrofalne poplave?

Drago Ristić

Drago Ristić već 20 godina obavlja funkciju šefa Odsjeka za Civilnu zaštitu, u Odjeljenju za boračko – invalidsku zaštitu Gradske uprave Bijeljina.

Ristić kaže da je i početak njegovog radnog vijeka vezan za poslove u oblasti Civilne zaštite, a bilo je to davne 1983. godine. Ristić je, inače, profesor narodne odbrane, tako da je cijeli svoj dosadašnji radni vijek proveo na poslovima civilne zaštite.

Gospodine Ristiću, Civilna zaštita je djelokrug vašeg rada, te bih vas zamolili da nam kažete, šta je u toj oblasti najvažnije, podrazumijevajući, prije svega, zaštitu ljudi i njihovih materijalnih dobara u nekim vanrednim situacijama?

„Osnovni zadatak civilne zaštite je izrada planskih dokumenata, počev od procjene ugroženosti teritorije lokalne zajednice na kojoj Civilna zaštita djeluje. Tu je i organizacija ljudi, odnosno jedinica Civilne zaštite u skladu sa dopnesenom procjenom. Svakako, ne treba izgubiti iz vida ni opremanje, odnosno obučavanje ljudi. Kada su u pitanju elementarne nepogode, u prvom planu je zaštita i spašavanje ljudi, a nakon toga, ukoliko postoje mogućnosti za to, i spašavanje njihovih materijalnih dobara. To su takozvane „nestrukturalne“ mjere koje se provode  od strane Civilne zaštite i ostalih struktura zaštite i spašavanja. Civilna zaštita je jedan dio, jedan segment sistema zaštite i spašavanja. Tu su i drugi segmenti sistema, odnosno djelatnosti koje se bave zaštitom i spašavanjem u okviru svojih redovnih djelatnosti. Tu mislim na policiju, vojsku, zdravstvo, vatrogasne jedinice, ronilačke klubove. Sve su to subjekti i snage sistema zaštite i spašavanja, tako da ukoliko sve te službe dobro funkcionišu, onda možemo govoriti i o efikasnom sistemu civilne zaštite. Civilna zaštita je objedinjujući faktor koji objedinjava kompletan sistem zaštite i spašavanja. Svaka lokalna zajednica ima formirane snage za zaštitu i spašavanje, jedinice, povjerenike. Svim tim jedinicama i službama u vanrednim sitruacijama rukovodi Gradski štab za vanredne situacije. U našem slučaju Gradski štab predstavljaju svi relevantni subjekti koji se nalaze u jednom takvom jedinstvenom sistemu zaštite i spašavanja. Gradonačelnik je po funkciji komandant štaba“.​

Semberija predstavlja jednu veliku i razuđenu teritoriju. Kako ocjenjujete sistem Civilne zaštite na ovom području?

„Civilna zaštita ima kontinuitet na ovom području, tako da s emože govoriti o skoro četiri decenije kontinuiranog rada. Uvijek se poistovjećivala velika pažnja funkcionisanju Civilne zaštite, jer je ovo „ranjiva“ teritorija, prije svega zbog opasnosti od poplava. Tu su i druge elementarne nepogode, kao što je olujni vjetar praćen gradom, jer je ovo poljoprivredno područje. Bilježe se i štete od grada. Potencijalno, i suša na ovom području može da se proglasi za elementarnu nepogodu. U posljednje vrijeme imamo ekstremne vremenske situacije zbog klimatskih promjena. Ili smo suočeni sa obilnijim padavinama, ili sa sušnim razdobljima. Civilna zaštita djeluje u vanrednim situacijama, a ima i svoje redovne poslove, kao što je formiranje snaga, sredstava, opremanje i obučavanje. Svake godine se vrši i prikupljanje neeksplodiranih ubojnih sredstava, vađenje utopljenika, a vatrogasna jedinica se angažuje na gašenju požara. Za vanredne situacije dodatno se angažuju i mobilišu ove snage, odnosno taj „rezervni sastav“ Civilne zaštite i sve druge strukture u sistemu zaštite i spašavanja.

Nakon katastrofalnih poplava iz 2010., odnosno 2014. godine, vjerovatno su izvučena i neka iskustva, odnosno „recepti“ za rad Civilne zaštite u narednom periodu?

„U proteklom periodu puno je ulagano u opremanje Teritorijalne vatrogasne jedinice, jer ona može pomoći, ne samo u gašenju požara, već i prilikom spašavanja ugroženih u poplavama. Prije katastrofalnih poplava iz 2014. godine nije se u dovoljnoj mjeri vodilo računa o opremljenosti Civilne zaštite, ali je nakon tih poplava promijenjena praksa, više se vodi računa o sredstvima za opremanje i obučavanje pripadnika Civilne zaštite. Povećana su i budžetska sredstva za tu namjenu. Aplicirali smo i kod međunarodnih donatora, kao što je UNDP, tako da trenutno imamo puno bolju situaciju nego prije pet godina. Posvetili smo pažnju nabavci plovila, motora, ronilačke opreme. Bijeljina se nalazi u slivu dvije velike rijeke, Save i Drine, tako da je opasnost od poplava permanentna. Na Savi nedostaje još oko 7,5 kilometara nasipa na tzv. „nebranjenom području“ u Vršanima – Novi. Na Savi do sada imamo 26 kilometara izgrađenog nasipa. Što se tiče Drine, na tom potezu imamo oko 40 kilometara nebranjenog područja. Samo na spoju Drine i Save, u Balatunu imamo oko osam kilometara nasipa. Ostalih oko 34 kilometra predstavljaju nebranjeno područje. Zbog toga nam Drina nanosi najveće štete prilikom poplava i Bijeljina je i dalje permanentno ugrožena od visokih voda rijeke Drine, djelimično i Save.

Katastrofalne poplave iz 2014. godine predstavljale su veliki test i ispit za Civilnu zaštitu i za kompletnu lokalnu zajednicu. Učilo se i iz iskustava drugih, od Britanaca, Slovenaca, Austrijanaca, Nijemaca, Italijana, Turaka, od svih onih koji su pritekli u pomoć iz cijele regije. Iskazana je tada i velika ljudska solidarnost. Čemu su nas te poplave naučile?

„Nakon poplava iz 2014. godine civilna zaštita je značajno ojačala sistem Civilne zaštite u ljudstvu i opremi. Međutim, za katastrofalne poplave, kao što su bile prije pet godina, nikada ne možete obezbijediti sve ono što je u tom trenutku neophodno. Tada je 30.500 hektara oranica bilo poplavljeno, što je predstavljalo više od 40 odsto teritorije. Oko 20 sela je bilo poplavljeno, pa, čak, i 40 odsto teritorije grada. Nakon 1876. godine  prvi put je i centar Bijeljine bio pod vodom. Mi smo najviše insistirali na poboljšanju stanja u ljudstvu i opremi u proteklih pet godina. Naša obaveza je spašavanje i evakuacija stanovništva u poplavama, praćenje, upozoravanje. Poboljšali smo i sistem ranog obavještavanja stanovništva. Ljudi sada sa puno više ozbiljnosti reaguju na naša obavještenja i upozorenja. Električne sirene za javno uzbunjivanje, kompletan sistem za rano uzbunjivanje, dobra saradnja sa medijima, sve je to na izuzetno dobrom nivou. Cijenimo i pomoć koju u vanrednim okolnostima imamo od Vlade RS, Republičke uprave Civilne zaštite, a pomoć nam je u 2014. godini stizala i iz inostranstva.

Pretpostavljamo da je još puno toga ostalo da s euradi u ovoj oblasti?
„Naravno, još uvijek imamo neuređeno korito rječice Lukavac, nebranjeno područje u Novom na Savi, izgradnja Drinskog nasipa još uvijek nije otpočela. Radi se trenutno na uređenju kanala Dašnica, na uređenju Majevičkog obodnog kanala i uređenju korita rijeke Janje.  Od ključnih stvari, rekonstruisan je dio oštećenog savskog nasipa. To pruža puno veći stepen sigurnosti od poplava. Latentna opasnost od poplava stalno postoji i toga moramo biti svi svjesni“.
 
 Štete od poplava u 2014. godini:
 „U 2014.godini 102 kuće su potpuno uništene u poplavama, oko 7.000 kuća je djelimično oštećeno, 539 privrednih subjekata je pretrpjelo štete. Direktni ekonomski  trošak je iznosio 123 miliona KM, a indirektni, sa izgubljenom dobiti 393 miliona KM, odnosno oko 200 miliona evra. To je, praktično, od osam do deset godišnjih gradskih budžeta“

Izvor: semberija.info


 






Komentara